Često se zakopamo u vlastitu istinu i vlastitu pravednost. U toj zabludi se previše oslanjamo na sebe i slijepo donosimo odluke na temelju naše "pravednosti" i naše "istine". U svemu tome, uopće ne primjećujemo svoje slabosti i svoju neiscrpnu potrebu za Spasiteljem.
Molimo Gospodina da nam podari ponizno srce koje je svjesno svoje potrebe za Spasiteljem.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
Prepoznajem li odakle dolaze moje reakcije? Kada to djelujem iz svojih rana, svoje povrijeđenosti?
Ako surađujemo s Božjom riječju, Duh Sveti će nam podariti život u izobilju.
