Bogu je stalo do svake osobe. Apsolutno svake. To osobito vidimo u primjeru svete majke Tereze. Ona nije bila 'skučenog' pogleda prema ljudima, nego je u svakom čovjeku nastojala vidjeti Krista.
Oslonimo se na Duha Svetoga koji se zauzima za nas u molitvi. Duh Sveti je taj koji nam pomaže da molimo sabrano.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
Prepoznajem li odakle dolaze moje reakcije? Kada to djelujem iz svojih rana, svoje povrijeđenosti?
