Vjerujemo li zaista da je Bog živ i prisutan u našem životu? I onda kada proživljavamo iskustvo boli? Iako nam bolni trenutci možda najbolje i ne sjedaju, sjetimo se koliko se samo ljudi u bolnim trenutcima svog života obratilo te uvidimo koliko neka bol može postati dragocjena, samo ako ju promatramo iz nešto drukčije perspektive.
Nije sve u našem životu križ. Često svom križu pristupimo na krivi način te si tako na leđa stavimo razne druge stvari koje uopće nisu od Boga. Isus je rekao "Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (Mt 11, 30).
Važno je dobro postaviti temelje. Važno je Boga staviti u središte naših života. Na taj način ćemo izgraditi kuću na stijeni. Koliko bi samo brakova bilo spašeno da je Gospodin bio u središtu?
Nemoj nikad dopustiti osjećaju bezvrijednosti i negativnim mislima da te zarobe. Tvoj život je vrijedan i dragocjen. Preskupo te Bog platio da bi te samo tako ostavio i napustio.
Nemojmo svoj užurbani način života promatrati kroz prizmu osude. Bog nas razumije i ne gleda nas s osudom. On samo čezne za odnosom, čezne za tim da uđe u svaki aspekt našeg života - tako i u našu užurbanost.
Nemojmo pristupati Isusu dvolično. Ako u sebi nosimo neke negativne osjećaje, dođimo mu s tim i takvi. Nemojmo potiskivati svoje pravo stanje i pred Njim glumiti pobožnost i svetost. Dođimo u istini i bit ćemo slobodni.
Nemojmo vjerovati u svoje strahove. Iako nekada zna biti teško, nastojmo se iznova pouzdati u Njega; u samu Ljubav. Jer, kako piše evanđelist Ivan u svojoj poslanici: "U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni strah!" (1Iv 4, 18)
