Donesimo svoje terete Gospodinu. Predajmo mu u miru one trenutke i događaje koji su nam donijeli nemir. Sjetimo se da smo i sami grješni i da smo potrebni Božjeg milosrđa te na temelju toga, Božjom milošću, oprostimo svima onima koji su nas povrijedili.

Nije sve u našem životu križ. Često svom križu pristupimo na krivi način te si tako na leđa stavimo razne druge stvari koje uopće nisu od Boga. Isus je rekao "Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (Mt 11, 30).

Važno je dobro postaviti temelje. Važno je Boga staviti u središte naših života. Na taj način ćemo izgraditi kuću na stijeni. Koliko bi samo brakova bilo spašeno da je Gospodin bio u središtu?

Nemoj nikad dopustiti osjećaju bezvrijednosti i negativnim mislima da te zarobe. Tvoj život je vrijedan i dragocjen. Preskupo te Bog platio da bi te samo tako ostavio i napustio.

Nemojmo svoj užurbani način života promatrati kroz prizmu osude. Bog nas razumije i ne gleda nas s osudom. On samo čezne za odnosom, čezne za tim da uđe u svaki aspekt našeg života - tako i u našu užurbanost.

Nemojmo pristupati Isusu dvolično. Ako u sebi nosimo neke negativne osjećaje, dođimo mu s tim i takvi. Nemojmo potiskivati svoje pravo stanje i pred Njim glumiti pobožnost i svetost. Dođimo u istini i bit ćemo slobodni.