Čovjek trpi na razne načine koje medicina često ne dohvaća ni svojim najrazvijenijim specijalizacijama. Patnja je nešto šire od bolesti, nešto složenije i dublje ukorijenjeno u samu ljudsku narav. Razlikujemo tjelesnu i moralnu patnju, s obzirom na čovjekovu tjelesnu i duhovnu dimenziju, pa se govori o 'boli tijela' i 'boli duše'. Svaka patnja ima svoj smisao, jer kada ako ga nema, može se govoriti o mazohizmu. Patnja koja ima smisao čini nas plemenitijima. Trpljenje nas ne čini dobrima samo po sebi nego nas osposobljava da postanemo bolji nego što jesmo, a što potvrđuju i riječi Ive Andrića 'Oči koje su plakale bolje vide'.
O ovoj temi razgovaramo s eminentnim gostima sa sisačkim biskupom mons. prof. dr.sc. Vladom Košićem i specijalistom psihijatrije i psihoterapije prof. dr.sc. Vladimir Gruden.