Kardinal Bozanić na Misi zahvalnici: 'Bog svoje ne napušta!'
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predslavio je u četvrtak 31. prosinca 2020. svetu Misu zahvalnicu na završetku građanske godine u crkvi svetoga Blaža u Zagrebu.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, kardinal je podsjetio da se zahvalno euharistijsko slavlje trebalo održati u zagrebačkoj katedrali koja je, usred i zbog potresa magnitude 6,2 stupnjeva prema Richteru, u zoni Banovine 29. prosinca ove godine, ponovno zatvorena.
– Potres je produbio rane i požuruje da što prije, koliko je to moguće, uz pomoć stručnjaka, pristupimo još temeljitijoj sanaciji. Ali, Božja blizina je ovdje. Osjećamo misterij Božića i Božje blizine, da je želio biti s nama, da želi biti s nama i da je s nama u svim prigodama našega života. Otvorimo se tome Bogu koji nam se približio u Isusu Kristu rođenom u Betlehemu – pozvao je kardinal vjernike na početku misnoga slavlja.
Homiliju je održao zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, koji se osvrnuo na mnoštvo različitih kušnji i poteškoća po kojima će 2020. biti upamćena.
– Uz sve njih, zahvaljujemo. Činimo to osobno, pojedinačno i zajedno, povezani s vjernicima koji s nama mole, preporučujući Gospodinu ljude koji su iskušavani smrću najbližih i drugim stradanjima – naglasio je mons. Šaško.
Biskup je također upozorio kako ne znači da, ako je čovjek primio malo da je malo ili premalo zahvalan, već da najčešće ne prepoznaje darove koje prima ili ih miješa s nekim vlastitim pravom, zaslugom ili vlasništvom, zbog čega nije čudno da se upravo u događajima velikoga trpljenja rađaju iskustva iskrene pobožnosti ili pak osjećaji ostavljenosti i beznadnosti, do odbacivanja Boga.
Godinu je slikovito približio dvjema svakodnevnim slikama: lice prekriveno maskom i građevinska skela, kao simbolima epidemije i potresa koji su ju obilježili.
– Dok čeznemo za blizinom i za puninom lica svojih bližnjih, postali smo osjetljiviji na govor očiju i na naslućivanje je li ispod maske osmijeh ili neko drugo skriveno raspoloženje. No, prekrivena usta slikovito naglašavaju da smo spremni više gledati i slušati, a manje govoriti. Ta pozornost upućuje na drugu sliku. Skele pomažu da bolje razmotrimo ranjenost zgrada, da im olakšamo teret, da iscijelimo napuknutosti i da ih učvrstimo. I još je nešto važno: njihova je namjena privremena; one su u službi obnavljanja i nove životnosti. Cilj je da budu prisutne dok su potrebne, a zatim se, kada ispune svoju svrhu, miču, da bi se vidjelo ono čemu su služile – rekao je pomoćni biskup zagrebački.
Na završetku euharistijskoga slavlja poruku vjernicima uputio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
– Draga braćo i sestre, kao vjernička zajednica, kao oni koji pripadamo Bogu, okupili smo se večeras ovdje, u ovoj crkvi sv. Blaža, i dali hvalu Bogu. Vjerujem da nam je drago da smo večeras ovdje zajedno, da smo slušali Riječ Božju, da smo razmatrali nad tumačenjem te Riječi Božje i da smo osjetili da nismo sami, nego da je Bog svagdje s nama. To je ono duboko vjerničko prihvaćanje; ona spoznaja koju vjernik nosi u svome srcu. Prošlost, povijest, ono što je prošlo, nama više ne pripada. Ono je iza nas. Stoga smo večeras i svoje križeve, strahove, neizvjesnosti i trpljenja, sve što smo proživjeli predali Isusu, Isusu na križu. I obnovili pouzdanje u Boga, svjesni da nas dobra djela koja smo učinili prate u našoj sadašnjosti, zajedno s Bogom. S tom nadom večeras smo i slavili ovu Euharistiju i želimo upravo u ovim prilikama obnoviti nadu; nadu da Bog svoje ne napušta! Neka vas sve, i sve vaše, dobri Bog blagoslovi – poručio je.
