''Vlastiti otac donirao mi je bubreg kako bih živjela''
Doživjeti životnu promjenu koja čovjeka prodrma iz temelja, iskustvo je kakvo se ne događa svakodnevno i kakvo mnogi nikada nisu mogli ni zamisliti. Upravo to dogodilo se mladom bračnom paru – Dejani i Mladenu Stojanoviću.
Dijagnoze s kojima su se morali suočiti, približile su ih prvenstveno Bogu, a onda i jedno drugomu.
– Moje svjedočanstvo počinje pojavom bolesti. Od malih nogu borim se s Alportovim sindromom. To je bolest koja pogađa bubrege. Kroz tu bolest jako sam se približila Bogu. Moj životni put koji me je doveo do sjedinjenja s Bogom, nije bio nimalo lagan. Naime, moji roditelji nisu toliko u vjeri. U obitelji ima i bogopsovke, nesuglasica i svađa koje me i jesu do jedne razine dovele do Boga, ali ne u potpunosti. Sindrom vučem još od 4. godine života i nekako sam uspjela živjeti s tim sasvim normalno, sve do svoje 26. godine, kada sam završila na dijalizi. Stanje je bilo zaista loše – lijekovi su prestali djelovati i moji bubrezi jednostavno su se počeli 'sušiti'. Neke od nuspojava i posljedice sindroma jesu krv u mokraći, visoka proteinuira i sl. Sve sam to dosta dobro držala pod kontrolom, išla redovito na pretrage i lijekovi su djelovali. Međutim, lijekovi su prestali djelovati i ja sam završila na dijalizi. Također je bio problem i moj visoki tlak. Uz dijalizu, to nikako nije funkcioniralo. Ubrzo sam trebala donatora. U Hrvatskoj se taj postupak dosta brzo i pokreće, međutim, ja nisam imala sreće s pronalaženjem donatora. Na kraju mi je vlastiti otac donirao bubreg i zahvalna sam na tome dragome Bogu. U cijelom tom periodu bolesti, ja sam se približila Bogu. Počela sam redovito ići na svetu Misu te su me moji prijatelji poticali da živim sakramentalnim životom – prepričala je Dejana.
Molitva, ustrajnost i svakodnevno predavanje Bogu, Dejanu su doveli do izlječenja, pa i do sadašnjeg muža kojeg je isto stavila u molitve.
– Dejanu sam upoznao u crkvi još u fazi kad sam i ja počinjao dublje živjeti u vjeri. Molio sam se Bogu za ženu i pronašao sam ju u crkvi. Čim sam ju ugledao, nekako sam znao da je to to, da je ona žena s kojom želim provesti cijeli svoj život. Nakon nekoliko susreta, ja sam znao da sam se jako zaljubio. U početcima, dok smo se još samo dopisivali, ja sam znao za njenu dijagnozu. Ja ju tada nisam sažalijevao, nego sam pomislio u sebi kako je ona zaista veliki borac jer je unatoč dijagnozi radila sve uobičajene poslove i živjeli sasvim jednim normalnim životom. Nakon njene operacije i transplatacije bubrega, ja sam sasvim slučajno nakon jednog pregleda saznao da patim i ja od jedne bolesti. Naime, imao sam tumore po tijelu, započeo je Mladen.
Pogledajte cijelu emisiju OVDJE.
