Antunovi ljiljani

Potrebiti su posvuda oko nas. Svakodnevno možemo susresti stare i nemoćne, bolesne, djecu i mlade, osobe s invaliditetom ili intelektualnim poteškoćama. Potrebitih (u što dakako ubrajamo i siromašne) će uvijek biti, ali ne će se uvijek naći onih koji bi im priskočili u pomoć. Antunovi ljiljani su zajednica koja okuplja djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom svih dobi, uzrasta, interesa i dijagnoza. Osnovana je prošle godine na inicijativu fra Ivana M. Lotara, a danas ćemo reći nešto više o njoj i njezinu djelovanju.

Započnimo od naziva – zašto ''Antunovi ljiljani''? Zaštitnik bazilike na Svetom Duhu, sv. Antun Padovanski, sadržan je u naslovu. S druge strane, ljiljan je simbol bazilike i poznat je po svome mirisu, ljepoti, bjelini, a predstavlja čistoću i nevinost koju prepoznajemo kod naših, ljudskih Ljiljana. Redovito je sv. Antun u umjetnosti prikazivan s Djetetom Isusom i ljiljanom u rukama – drži dvije vrhke stvari i brine za njih. Na sličan se način u nazivu Antunovi ljiljani nalaze sve osobe u potrebi: s tjelesnim, intelektualnim i drugim poteškoćama.

''Želio sam u središte staviti obitelj u svim njezinim varijantama s kojima se susrećemo u društvu. Sve je nekako potaknuto osobnim iskustvom – moj brat Kristijan (23) je osoba s teškoćama u razvoju. Odrastajući s njim i volontirajući u zajednici 'Vjera i svjetlo', u meni se probudila svijest o toj životnoj opciji. U župi smo tako odlučili uputiti javni poziv svima onima koji su se željeli odazvati na takvo nešto. Cilj naših mjesečnih susreta je dvojak: briga za roditelje i briga za Antunove prijatelje, a to su upravo osobe s teškoćama u razvoju'', ispričao nam je fra Ivan M. Lotar, rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog.

Istaknuo je i činjenicu kako je tijekom svog redovničkog djelovanja zamijetio kako na svetim Misama ima vrlo malo osoba s invaliditetom, odnosno osoba s teškoćama u razvoju. To ga je potaknulo na razmišljanje i pitanje kako doprinijeti da i takve osobe dođu u crkvu i da zajedno slave Euharistiju. Također, kazao je kako u Zagrebu ne postoji dovoljno civilnih udruga koje bi pomagale osobama s invaliditetom, a posebice nema dovoljno crkvenih ustanova. U tom smislu, fra Ivan Marija je učinio veliki korak pri pokretanju pastorala za osobe s invaliditetom.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.