Branitelji: "Dokazujemo da možemo nešto više od kladionica i gostionica"

Kada smo se tog 29. svibnja dovezli do Udruge športskih ribolovaca i invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske u zagrebačkoj Granešini, imali smo osjećaj kao da smo iz srca zagrebačke vreve pobjegli u neko mirno i skriveno selo u srce Prigorja. 

Osim lijepog vremena i cvrkutavih ptica, dodatan dojam ovom prekrasnom ambijentu dalo je i jezerce Granešina koje je smješteno u središte ovog kompleksa. Dočekali su nas relaksirani domaćini koji su nam, odmah pri dolasku, ponudili kavu i sok.

Oko nas su se smjestili tek pristigli slikari iz različitih zemalja, koji su ovdje došli na 6. međunarodnu likovnu koloniju koja je okupila brojne umjetnike, branitelje, ribolovce, ali i druge zainteresirane posjetitelje. Povod našeg dolaska upravo je bila ta kolonija, no na koncu nas je razgovor odveo i nekim drugim zakucima.

“Naši su šaranaši višestruki prvaci Hrvatske, a do sada su nastupali na svjetskim prvenstvima u Južnoafričkoj Republici, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Srbiji...vrijedi napomenuti da su osvajali trofeje na gotovo svim svjetskim smotrama. 

Sadašnji dvojac Jakopčević i Banaj, koji sačinjavaju našu momčad, nositelji su devet medalja sa svjetskih prvenstava i kategorizirani su od Hrvatskog olimpijskog odbora kao vrhunski sportaši prve kategorije. To nas čini izuzetno ponosnima i time dokazujemo da možemo...nešto više od kladionica i gostionica...gdje nas stalno trpaju te nas time nastoje marginalizirati i staviti u određene ladice“, istaknuo je s ponosom Mirsad Ćustić, predsjednik Udruge.

No, na svu sreću, ova skupina branitelja nije se dala strpati ni u kakve ladice. U ribolovu su, kako kaže Ćustić, pronašli “svoju nišu“. 

“Svakako se slažem da je važna institucionalna briga o braniteljima te institucionalni način liječenja, oporavka i ostaloga...ali, prema mom mišljenju, boravak u prirodi uz ribolov je također dio toga te iz iskustva mogu reći da je vrlo djelotvoran na nas.“

A koliko je sve to uistinu pozitivno utjecalo na branitelje, najbolje potvrđuju i ovi iznimni podaci o dvadesetak članova Udruge. 

“Svi smo pušili, a više od polovine nas je ozbiljno konzumiralo alkohol. Danas, ne biste vjerovali, samo jedan jedini član još uvijek puši. I njega sada nagovaramo da prestane.“ 

Čustić, u šali dodaje: “Kad njega nagovorimo da prestane, onda ćemo postati kompletni bečki dječaci...Možemo komotno odlaziti zborno na nastupe po školama i po ostalim kulturnim ustanovama. 

Boravak u prirodi uz ribolov stvarno može dobro djelovati na branitelje. Jer - čak i samo jedan dan proveden na crti ratnog bojišta - vrlo negativno utječe na pojedinca, ostavljajući pritom dubok utisak na cijelo njegovo biće. Uvijek volim istaknuti kako je jedan dan na ratištu kao jedna cijela godina u normalnom životu. Ne znam, očito je riječ o strahu za opstanak, strahu za život i drugim okolnostima koje onda utječu na čovjeka. Ti utisci su veoma duboki i treba poprilično vremena da se ta iskustva na jedan način “isprazne“ i smire.“ 

Naš sugovornik ističe kako su, upravo kroz djelovanje ove Udruge, htjeli relaksirati cijelu situaciju oko branitelja, rušeći pritom negativne stereotipe o braniteljima “pijancima i kockarima“. 

“Mi branitelji, ovdje, u principu i ne pričamo o ratu...jer svi mi znamo što je rat, kako je u ratu...drugima nam se ne da objašnjavati jer je to nekom drugom teško dokazati. Ponavljam, sve ovo dobro djeluje na nas i držimo se toga te smo zadovoljni jer smo našli nešto u čemu možemo dosegnuti stabilnost i relaksaciju. Samim time, kvaliteta života nam je bolja što je posljedično i bolje za naše obitelji i okolinu“, zaključuje Ćustić. 

Dok završavamo ovaj inspirativni primjer uspješne resocijalizacije naših branitelja, u glavama nam još uvijek odzvanja rečenica našeg sugovornika: “Svi mi znamo što je rat, kako je u ratu...a drugima nam se ne da objašnjavati jer je to nekom drugom teško dokazati...“

Rat nije samo obična imenica s tri slova. Rat nije samo još jedna tema o kojoj ćemo naprasito pisati tekstove. Rat nije samo jedna crtica u ljudskoj povijesti o kojoj ćemo razmjenjivati mišljenja. Rat je...možda bolje i ne govoriti što rat uistinu je...barem, ako smo imali tu sreću pa tome nismo morali svjedočiti.

No, unatoč ratnim tegobama i nesnošljivo velikim posljedicama rata - ova hrabra ekipa iz Udruge športskih ribolovaca i invalida Domovinskog rata dokazuje da se može drukčije, bolje i kvalitetnije. I u tome su uistinu primjer svjetskih šampiona, što - u pravilu - zapravo i jesu. 

*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.