Branitelji Velebita – heroji koji su sačuvali najdužu planinu Lijepe Naše

Pedeset dvoje branitelja herojski je poginulo u obrani Hrvatske na Velebitu. Nepristupačan teren i često iznimno teški klimatski uvjeti praćeni snijegom, kišom i olujnim vjetrom nisu ih spriječili u herojskom predanju svojoj domovini. U sjećanje na njih već se nekoliko godina organizira tradicionalni Pohod za hrvatske branitelje poginule na Velebitu. 

''Branitelji Velebita bili su hrvatski policajci, vojnici, intelektualci... Za početak, htio bih istaknuti da su oni – koji su prvi stupili vojnom čizmom na obranu Velebita – bili policajci iz Lovinca i članovi planinske satnije 'Velebit'. 

Te postrojbe su prve došle na Velebit i postavile tamo crtu obrane. Nakon toga se uključila i specijalna policija, a kasnije i 'Tigrovi' pa gardijska brigada 'Vukovi', 'Termiti' te brojne druge brigade. 

Također, ne smijemo zaboraviti i sve civile iz podvelebitskih sela koji su na konjima braniteljima donosili hranu. Nadalje, treba istaknuti i sve medicinsko osoblje koje je dolazilo na Velebit brinuti o braniteljima te vršiti rutinske operacije kod ranjavanja vojnika. 

Bilo je to izazovno, tada su se operacije vršile u planinarskim skloništima, u pravilu – najobičnijim barakama koje su izgledale (prema današnjim uvjetima) smiješno. Primjerice, s raznim baterijama se svjetlilo kako bi se operacija uopće mogla izvršiti. I sve je, unatoč tome, funkcioniralo. 

Boraviti i boriti se na takvim pozicijama, biti zakopan u snijegu i ledu, to su – evo tada – mogli upravo lovinački policajci – lička djeca, Ličani koji su navikli na taj snijeg te pripadnici planinske satnije 'Velebit' – istaknuti alpinisti i pripadnici Gorske službe spašavanja te sudionici ekspedicija na Mount Everest'', komentirao je Josip Lukinić u emisiji ''Moja Hrvatska'', član Hrvatskog planinarskog društva ''Gora'' i jedan od organizatora ''Pohoda za hrvatske branitelje poginule na Velebitu''.

Baričević (2002) piše kako su hrvatski vojnici dodatnu motivaciju u teškom ratnom razdoblju nalazili u Svetom brdu – drugom vrhu po visini na Velebitu, koji on opisuje kao ''najljepši vrh cjelokupne velebne gore''. 

Dok je područje oko ovog vrha nepravedno oteto od strane srpskih agresora, samo Sveto brdo ostalo je inspiracija za sve velebitske branitelje. Upravo tamo, nakon završetka rata i vojno-redarstvene operacije ''Oluja'' donesene su dvije zavjetne spomen ploče Božjih zapovijedi. Nekoliko godina kasnije – na spomendan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2001., donesena je i spomen-ploča svim poginulim braniteljima na Velebitu koja je postavljena kod crkve sv. Frane u velebitskom Podpragu.

''Neposredno nakon Domovinskoga rata htjeli smo da u njoj bude spomen i spominjanje svih koji su bili poneseni dobrotom i velebnošću duha u vremenu od 1991. do 1995. u području Velebita za slobodu i nezavisnost Hrvatske države sebe darovali i svojim životima nas i mlađe zadužili.'' ^[1]  

Snimio S. Petrov ml./ Screenshot/ Laudato (Baričević 2002)

Spomen-ploča s imenima svih branitelja snažan je motiv sjećanja i zahvale svima koji su hrabro koračali najdužom planinom Lijepe Naše, i nama danas omogućili da ovoj sintagmi ''Lijepe Naše'' dodamo i pridjev ''slobodne''. 

''Kao što je prirodno da je crkva u Velebitu od njegova kamenja, jednako je tako i prirodno da su imena njegovih branitelja u ovoj velebitskoj crkvi. Jer, ovo nismo učinili poglavito da njih uzvisimo, već da, ne daj Bože našim slučajnim ili nečijim hotimičnim zaboravom ovih žrtava, sebe ne ponizimo i tako padnemo ispod crte nacionalnog dostojanstva. Inače, oni poneseni duhom i ljubavlju, ma ne znam što se s nama u odnosu na njih događalo, stoje uvijek iznad nas poput Svetoga brda i Tulovih greda što su ih neizmjerljivom cijenom očuvali.'' ^[2]

*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Baričević, T. (2002). 'Po Velebitu od Svetog brda do Podpraga ili od spomena Božjih zapovijedi do spominjanja hrvatskih branitelja', Senjski zbornik, 29(1), str. 369-382. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/71531 

[1] Baričević, T. (2002). 'Po Velebitu od Svetog brda do Podpraga ili od spomena Božjih zapovijedi do spominjanja hrvatskih branitelja', Senjski zbornik, 29(1), str. 380. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/71531 

[2] Baričević, T. (2002). 'Po Velebitu od Svetog brda do Podpraga ili od spomena Božjih zapovijedi do spominjanja hrvatskih branitelja', Senjski zbornik, 29(1), str. 381. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/71531