Invaliditet – bolest ili stanje?

Započet ćemo ovaj tekst odgovorom na postavljeno pitanje iz naslova – invaliditet je (nepromjenjivo) stanje osobe, a ne bolest. Samim time što invaliditet definiramo kao stanje, mijenjamo perspektivu promatranja osoba s invaliditetom i vlastiti odnos prema njima. Nije bolest, iz čega proizlazi kako ti ljudi nisu bolesni. I ne, ne ćemo se zaraziti ni oboljeti ako im se približimo i ponudimo im svoju ljubav i ruku podrške. Možda zvuči banalno, ali smatramo kako je itekako važno jasno i nedvosmisleno definirati invaliditet.

U tradicionalnom medicinskom pristupu, invaliditet se često definira kao rezultat bolesti ili ozljede koje uzrokuju trajne promjene u tijelu ili u funkcijama. S druge strane, moderni pristupi naglašavaju važnost shvaćanja invaliditeta kao stanja koje može utjecati na svakog pojedinca različitim intenzitetom i na različite načine. Invaliditet ne mora nužno biti posljedica bolesti; može biti prisutan od rođenja, može nastati zbog ozljede ili nesreće, ili se može razviti tijekom života zbog određenih genetskih čimbenika ili čak nekih drugih okolnosti. 

S obzirom na ova saznanja, možemo jasno vidjeti kako je invaliditet dio jednog šireg spektra, stoga i osobama s invaliditetom treba pristupati s više razina. Prije svega, ne smijemo ih promatrati isključivo kroz prizmu njihova invaliditeta. Takav pogled bio bi redukcijski i ne bi u punini gledao na konkretnu osobu pored nas. Osobe s invaliditetom često se u javnosti ne percipiraju kao pojedinci s jedinstvenim sposobnostima i potencijalom, što nije nikako dobro za otvoreno društvo koje teži napretku. Ovo predrasudno gledište može značajno otežati integraciju osoba s invaliditetom u zajednicu, stoga trebamo više raditi na vlastitoj izgradnji i naučiti se prihvaćati svaku osobu kao jednako vrijednu.

Važno je shvatiti da se invaliditet ne može svesti samo na medicinski okvir. Umjesto fokusiranja na nedostatke, važno je kod osoba s invaliditetom naglašavati mogućnosti, potencijale, talente i razne doprinose društvu u kojem žive. U konačnici, invaliditet treba promatrati kao stanje života koje zahtijeva holistički pristup i uključenost cijele zajednice, a sve u cilju boljeg i prosperitetnijeg društva. 

Stoga, sljedeći put kad se susretnemo s osobom s invaliditetom, skinimo naočale predrasuda i pogledajmo osobu koja se nalazi pored nas kao brata i sestru. Posebice bismo takav pogled trebali imati ako se nazivamo kršćanima, štoviše, katolicima, jer nas na to obvezuje i Kristova ljubav.
 

Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.