Invaliditet nije zapreka, nego mogućnost
Donosimo poticajnu priču o mladiću koji ruši predrasude.
Lovro Dokić dolazi iz Zagreba i bivši je hrvatski paraolimpijac u alpskom skijanju. Trenutačno je u radnom odnosu, pa je skijašku karijeru morao ostaviti po strani i drukčije posložiti prioritete u životu. Rođen je bez lijeve podlaktice, ali to ga nije spriječilo da svira klavir i čak gitaru. Ovo je njegova priča.
– Odmalena su me pratili mnogi izazovi. Imao sam milijun pitanja u glavi na koja sam želio saznati odgovore, ali nisam ih uvijek dobivao. Već kao dječak shvatio sam da me druga djeca drukčije promatraju – započeo je Lovro prisjetivši se jedne situacije kad je ušao u pješčanik, a druga su djeca iz pješčanika odmah izišla.
Međutim, kad je krenuo u osnovnu školu, stvari su se polako mijenjale na bolje, što je Lovri pomoglo učvrstiti pozitivnu sliku o sebi i steći samopouzdanje. Prije svega, veliku zahvalnost duguje svojoj učiteljici koje se i danas rado prisjeća.
– Kad sam došao na prvi sat, učiteljica je ostalim učenicima jednostavno rekla: Lovro nema ruku i on kao svoje pomagalo koristi protezu. Netko od vas nosi naočale, netko aparatić, a Lovro nosi protezu. I ostala djeca su me prihvatila – posvjedočio je.
Svatko od nas želi biti prihvaćen. Lovri su na putu odrastanja puno pomogli roditelji, koji su uvijek bili tu za njega. Ponekad je i njima bilo teško odgovoriti na sva silna pitanja koja je znatiželjni Lovro postavljao. Jedno od tih pitanja bilo je i hoće li moći svirati klavir. Njegova je majka odgovorila: Dragi sine, moći ćeš raditi puno toga, ali ne ćeš moći svirati klavir. Ovaj je odgovor pozitivno djelovao na Lovru. Sam kaže kako ga je vlastita tvrdoglavost i upornost tjerala da ipak nauči svirati klavir, te da pokaže drugima kako i to može.
– Posvetio sam se sviranju. Kupio sam prvu klavijaturu i počeo svirati. Nije bilo nimalo jednostavno, ali trudio sam se. I tu je započeo moj glazbeni put u kojem sam isključivo u svoja četiri zida svirao, pjevao te sviranjem nadograđivao svoje pjevanje i obratno. Na koncu sam bio pozvan u jedan glazbeni show, gdje sam ostvario relativno dobar rezultat te je došlo do ponude za daljnju karijeru. Čak sam snimio i dvije pjesme. U isto vrijeme, dok sam se bavio glazbom, paralelno sam i skijao. To je isto bilo jako nenadano. Hrvatski paraolimpijski odbor došao je u moju osnovnu školu i predstavio program kako je to biti osoba s invaliditetom. Pozvali su me da se bavim sportom i ja sam s oduševljenjem izabrao skijanje. Mogu reći kako sam relativno brzo napredovao, počeo ići na utrke i sada se mogu pohvaliti da sam bio na Paraolimpijskim igrama, gdje sam ostvario dobar rezultat. Sa svega 16 godina u slalomu sam bio 22. među više od 50 natjecatelja, i mogu reći da sam jako ponosan na taj rezultat – ispričao nam je Lovro.
U nastavku je rekao kako ga je sport i karakterno izgradio jer je zahvaljujući njemu došao spremniji na tržište rada.
– Komunikativnost sam izgradio zahvaljujući činjenici da sam svaki dan bio među mnoštvom ljudi i jednostavno sam morao biti takav jer drugačije ne funkcionira. Apsolutno bih potaknuo mlade da se uključe u sport, bili oni osobe s invaliditetom ili ne – dodao je.
Na kraju našeg razgovora Lovro je rekao kako iz vlastitoga iskustva može posvjedočiti da svaka osoba s invaliditetom želi da ju drugi ljudi private kao “normalnu osobu”. Smatra kako je u društvu potrebno graditi kulturu prihvaćanja i razumijevanja za osobe s invaliditetom. A one imaju toliko toga pružiti društvu, posebice danas, kada mnogi imaju iskrivljenu sliku o sebi.
– Ako ja to mogu učiniti, onda možeš i ti. Glavu gore! – zaključio je Lovro ovim poticajnim mislima.
*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.