Evo kako su se tijekom povijesti ukrašavala božićna drvca

Postoji legenda kako je sveti Bonifacije, koji je iz Engleske došao u Njemačku propovijedati Krista, na primjeru jelke koja ima oblik trokuta ljudima tumačio tajnu Trojstva. Obraćenici, koji su se prije toga klanjali hrastu, počeli su poštovati jelu, piše Katolički tjednik.

U 12. stoljeću ljudi su u božićno vrijeme vješali jelke na stropove svojih kuća kao znak da su kršćani. No, prva okićena jelka pojavila se tek 1510. u latvijskoj prijestolnici Rigi, a navodno se prvi Martin Luther sjetio staviti svjećice na drvce, početkom 16. stoljeća.

U jednom opisu božićnoga drvca iz Strasbourga, iz 1601., spominje se kako je bilo ukrašeno keksima, savijenim šećernim štapićima i papirnim cvjetovima. Drvce je bilo slika drveta iz zemaljskog raja. Slatkiši su predstavljali obilje, a cvijeće je u početku bilo samo crveno i bijelo jer su te boje bile simboli znanja i nevinosti. Oko 1610. izumljeni su mali sjajni srebrni ukrasi.

U Europi je čak postojao običaj postavljanja na stol više malih božićnih drvaca – po jedno za svakog člana obitelji, s darovima ispod njih. Kad je 1846. u novinama izišla slika engleske kraljice Viktorije pokraj božićnoga drvca, ljudi su u Engleskoj i Americi naveliko počeli postavljati drvca po kućama. To se proširilo po cijeloj Europi, osim Sredozemlja, gdje je narod ipak više volio jaslice negoli božićno drvce.

Oko 1870. u modu su došli stakleni ukrasi koji su se proizvodili u Njemačkoj. Po količini takvih ukrasa ocjenjivalo se koliko je koja obitelj imućna.

Amerikanci su 1882. patentirali električne žaruljice za bor, kao i žičane kvačice za vješanje ukrasa. U to vrijeme na božićno drvce vješalo se sve i svašta, koliko su to dopuštali novac i mašta.

Tijekom Drugog svjetskog rata Britanci su pravili mala božićna drvca koja su se mogla lako skloniti i skriti kad bi sirene najavile zamračenje zbog zračnih napada. Ali, na javnim mjestima i tijekom rata ipak su podizana velika neosvijetljena božićna drvca kako bi u narodu održavala hrabrost i nadu.

Po završetku rata drvca su bivala sve veća i bogatija. Izrađivali su se novi ukrasi, svjetlucave vrpce, staklene kuglice i ptičice iz Poljske.

Nakon 1960. počela je i izrada velikih srebrnih božićnih drvaca od aluminija, s ugrađenim svjetlima, kojima ukrasi nisu potrebni. Uredne domaćice priklonile su se umjetnim božićnim drvcima s kojih ne otpadaju iglice. Uskoro  su američki proizvođači četki svojim strojevima naveliko počeli izrađivati i božićna drvca.

Koliko se god drvca činila banalnim, ipak predstavljaju znak i radost za svaku obitelj, poglavito za najmlađe članove, ali i ures svakomu domu, neovisno o raskošnosti. U njima nema ništa loše, sve dok se otajstvo Božića ne svede samo na njih.