Sv. Ivana Arška

Sv. Ivana Arška rođena je 6. siječnja 1412. u mjestu Greux-Domremy, Lorraine, u Francuskoj, kao treće od petero djece poljodjelca Jacquesa Darca i majke Isabelle de Vouthon.

Bila je djevojčica poput drugih, jedino pobožnija, ali neuka i nepismena. Sa 13 godina doživjela je nešto što joj je u potpunosti promijenilo život. U sebi je počela osluškivati neobične glasove koji su ju upućivali na život krjeposti i čistoće. Ipak, stvari su se počele usložnjavati kad su joj isti ti glasovi stali poticati da stane na čelo vojske koja će osloboditi Francusku, koja je bila pod engleskom vlašću. U to vrijeme ona je bila tek djevojčica.

Francuska je prolazila jedno od najtežih razdoblja svoje povijesti. Dekadencija, korupcija, a i poprilična doza ludila, poremetili su francuski dvor u organ bez ikakva autoriteta i časti. Engleski kralj Henrik V. od Lancastera iskoristio je tu pomutnju pa je, zahvaljujući dogovorenom braku s kćeri netom preminula kralja Karla, sa svojim snagama prodro u zemlju i prigrabio si francusko prijestolje. Neki su plemići, kao i predstavnici pariškog građanskog staleža, smjesta prešli u tabor pobjednika.

U tom trenutku na scenu je stupila mlada Ivana, nadahnuta od Boga. Bilo joj je samo 17 godina kada je uspjela nagovoriti kapetana iz Vaucouleursa, Roberta de Baudricourta, da joj dade pratnju kako bi posla do Delfina, koji se bio povukao južno od rijeke Loire, i potaknula ga na pobunu.

Dana 26. veljače Delfin, na preporuku de Baudricourta, i primio ju je u posjet. Međutim, prije no što će prihvatiti njezine odvažne prijedloge, dao ju je ispitati kod svećenika i liječnika koji su mu ostali vjerni. Ispitivanje je potrajalo dva tjedna i završilo povoljnim ishodom po Ivanu. Tako je uspjela potaknuti kralja i njegovu svitu koji su sve dotad samo izdaleka promatrali zlokoban i nepovoljan razvoj događaja, te su sastavili vojsku i na čelo stavili Ivanu koja je spretno rukovala oružjem i izrađivala planove borbe.

Osvojila je Orleans te je, nakon sjajne pobjede ostvarene u Patayu, pobjedonosno ušla s vojskom u Reims, u čijoj je katedrali Delfin okrunjen za kralja pod imenom Karlo VII. – na istome onome mjestu gdje su bili okrunjeni i njegovi prethodnici. Tako je  postao zakoniti kralj Francuske.

Ivanina se vojska nezabilježenim žarom iz dana u dan povećavala, a gradska su se vrata posvuda otvarala kako bi ju primila. To je, međutim, potrajalo kratko, jer joj je kralj Karlo VII., ljubomoran na njezine uspjehe i uz loše savjetovanje prijatelja i suradnika, počeo postavljati prepreke. Ivanin poraz u okolici Pariza kralju je pružio priliku te joj je osporio ugled, a s Englezima sklopio primirje. To je bio nepromišljen potez jer je neprijatelju omogućio kratak predah.

Ivana je u proljeće 1430. pošla osloboditi Compiegne, koji se nalazio pod opsadom Burgundijaca u savezništvu s Englezima. Bio je to njezin posljednji pothvat jer su ju za vrijeme jednoga napada Burgundijci zarobili te su ju, nakon vrlo nečasna postupka, zatvorili u željezni kavez poput divlje zvijeri te ju predali neprijatelju.

Kako bi osporili krunidbu Karla VII., Englezi su pokušali Ivanu optužiti da je vještica, pa nisu štedjeli truda kako bi pronašli šačicu biskupa odmetnutih od vjere i svećenika oslobođenih svake skrupule, koji su bili spremni poduprijeti ovu nečasnu optužbu. To je rezultiralo sudskim postupkom koji je vodio Pierre Couchon, nekadašnji rektor pariškoga sveučilišta. Ovaj politički montiran postupak bio je vođen nepravedno, pa su Ivanu izlagali tjelesnim i moralnim mučenjima. Djevojka je opovrgla pravovaljanost postupka i pozivala se na Papu. Na kraju je osuđena za laž, bezbožnost, praznovjerje i svetogrđe, te joj je za kaznu izrečeno spaljivanje na lomači. Kazna je izvršena u Rouenu 30. svibnja 1431., a Ivana je imala tek 19 godina.

Postupak je obnovljen tek između 1450. i 1456. te je doveo do potpune rehabilitacije mlade francuske junakinje. Papa Benedikt XV. 1920. proglasio ju je sveticom.

Zaštitnica je Francuske, a njezino ime je hebrejskoga porijekla i znači: 'Bog se smilovao, Božji dar'.