Sveti Eduard Ispovjednik
Zaštitnik teških brakova, razdvojenih supružnika i britanske kraljevske obitelji.
Sveti Eduard Ispovjednik bio je engleski kralj i kasnije kanonizirani svetac koji se istaknuo svojom pobožnošću i miroljubivim načinom vladanja. Rođen je početkom 11. stoljeća u Islipu pokraj Oxforda kao sin anglosaksonskog kralja Etelreda II. i njegove žene Emme, Normandijke. Tijekom njegove mladosti, englesko je kraljevstvo bilo pod prijetnjom danskih napada, pa je mladi Eduard već kao dječak proveo velik dio života u izbjeglištvu na dvoru u Normandiji, gdje se oblikovala njegova snažna vjera.
Nakon smrti danskog kralja Canuta i njegovih nasljednika, Eduard se 1042. vratio u Englesku i sljedeće godine je stupio na prijestolje, okrunjen u Winchesteru. Kao kralj, bio je poznat po svojoj pravednosti, milosrđu i želji za mirom, što mu je pribavilo naklonost naroda, iako se morao nositi s unutarnjim političkim napetostima.
Eduard je 1045. oženio Edith, kćer moćnog grofa Godwina, i iako su živjeli zajedno, prema predaji ostali su čisti i bez djece, što je ostavilo pitanje nasljedstva otvorenim. Tijekom svog dugogodišnjeg vladanja usredotočio se na promicanje kršćanskih vrijednosti, gradnju crkvi i pomaganje najsiromašnijima, a među njegovim najvažnijim ostvarenjima jest osnivanje benediktinske opatije posvećene svetom Petru u Westminsteru, koja je postala mjesto krunidbi engleskih monarha.
Zbog svoje pobožnosti i vrlina, nazvan je "Ispovjednikom", što je titula koja označava vjernika koji je predano svjedočio kršćansku vjeru kroz život. Umro je 5. siječnja 1066., a narod ga je brzo počeo štovati kao svetca. U tome su mu prednjačili sami redovnici iz Westminstera. Pripovijeda se o brojnim hodočašćima na njegov grob i o čudesima po njegovu zagovoru. Kad su mu 1102. ponovno pregledali tijelo, našli su ga sačuvana. Papa Aleksandar II. proglasio ga je svetim 1161. godine, a smatra ga se zaštitnikom teških brakova, razdvojenih supružnika i britanske kraljevske obitelji.
