Sveti Mario i Marta
Uhvaćeni dok su sahranjivali 267 mučenika, nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima. Mariju i sinovima su odrubili glave, a Martu su utopili.
U katoličkom kalendaru 19. siječnja posvećen je spomenu svetih Marija i Marte, bračnog para koji je zajedno sa svojim sinovima Audifaksom i Abahumom postao simbol neokaljane vjere i nesebične ljubavi prema bližnjima.
Prema predaji koja se prenosi iz najranijih kršćanskih izvora, ova obitelj potjecala je iz Perzije, no u 3. stoljeću života došla je u Rim kako bi se poklonila grobovima apostola i mučenika. Tamo su se pridružili nastojanjima da se dostojno pokopaju ostaci kršćana koji su stradali u progonstvima. Pomagali su svećeniku Ivanu pri sahranjivanju 267 mučenika uz rimske ceste Via Salaria i Via Cornelia.
No takva dobra djela nisu prošla nezapaženo. Kada su rimske vlasti otkrile da Marija, Marta i njihova djeca ne odustaju od vjere niti od pomaganja drugima, ubrzo su uhvaćeni i izvedeni pred sud. Suočeni s pritiskom da se odreknu kršćanstva i žrtvuju poganskim bogovima, čitava obitelj je ostala nepokolebljiva u svojoj vjeri.
Kazna je bila okrutna. Mariju i njihovim sinovima odrubljena je glava na mjestu poznatom kao Nymphae Catabassi, dok je Marta, prema predaji, ubijena bacanjem u bunar u kojem se utopila. Nakon njihovih smrti, rimska kršćanka Felicitas prikupila je i tajno pokopala njihove relikvije, koje su se kasnije poštovale u kršćanskim zajednicama.
Iako se o detaljima njihovih života i smrti ne zna mnogo, a dio podataka dolazi iz starih hagiografskih izvora koji nisu potpuno dokumentirani, Crkva ih i danas slavi kao mučenike koji su ostali vjerni Kristu bez obzira na opasnost i patnju.
Spomendan svetog Marija i svete Marte, s njihovim sinovima, ostaje poticaj vjernicima da vjeru žive ne samo riječima, nego i konkretnim djelima milosrđa i hrabrosti, čak i onda kada to zahtijeva osobnu žrtvu.
