U Međugorju smo pronašli oprost, ali smo u Međugorju pozvani i oprostiti

Sjećam se kako su nam naši stariji pričali o prvim danima ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju.

Slika potpuno različita od one današnje, tek pokoja stara fotografija iz toga vremena može oživjeti te, slobodno možemo reći, milosne trenutke. Komunistička zastrašivanja, strah, provlačenje kroz polja kukuruza i skrivanje od milicije. Jer, tamo je čekala Majka Marija. Došla je u Međugorje, ukazala se nekoj nepoznatoj djeci. Zbunila je sve, samu djecu, njihove roditelje i obitelj, vjernike laike, ali i svećenike koji su tu djelovali.

Narod je pohrlio. Bio je to početak onoga što već više od 40 godina raste i cvjeta. Cvijet iznikao na tvrdom kršu zamirisao je više nego ikada.

Međugorje – mjesto koje je godinama propitkivano i osporavano, kako od strane različitih komisija, biskupa, svećenika, tako i od strane vjernika, danas je brojnima duhovna oaza na obzoru životnih poteškoća.

Božja milost daleko je veća od ljudskih umovanja.

Milost koja je tog vrućeg lipnja 1981. godine prvi put pokazala svoj sjaj i danas je prisutna. Godinama je pozivala i krijepila, vodila i činila čuda u onima koji su dolazili prositi.

“Mir, mir, mir i samo mir! Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!” kazala je Majka Marija u jednoj od svojih prvih poruka.

I nije stavila točku. Nije završila poziv. On je i danas itekako aktualan. U svijetu u kojem oružja ne prestaju ubijati. Tamo gdje čelik razara domove.

Aktualan je danas i u nama samima, u našim srcima koja ne pronalaze smiraja. Tamo gdje se vode tihi ratovi između nas i svijeta te između nas samih. U svijetu koji nudi različite sadržaje, obilje materijalnog, čovjek lako može zalutati. Mozak je svakodnevno napadnut obiljem informacija, koje se mogu učiniti dobre. Čovjek ponekad možda izabere ono što mu se svidi, a Sotona obilazi “kao ričući lav…”. Ogorčeni smo na druge, na sebe, na stvarnosti u kojima živimo.

A Međugorje stoji, i dalje poziva. Poziva u onim kišnim danima kada neki od nas imamo milost navratiti. Poziva u radosnim trenutcima kada se slavi obljetnica prvih ukazanja, i onda kada tisuće mladih iz cijeloga svijeta pjesmom i molitvom natope ovo mjesto.

Međugorje poziva i onda kada nije lijepo. U trenutcima zaslijepljenosti i tame. I tada poziva na molitvu, pokoru i pomirenje. I onda kada ono ljudsko traži osvetu, Međugorje poziva na oprost.

Jer i nama samima ono je mnogo puta bilo mjesto gdje smo upravo taj oprost pronašli.