"Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!"

Ako uronimo dublje u stvarnost današnjega svijeta, uočit ćemo kako je jedan od njegovih glavnih problema sve veća učestalost anksioznih poremećaja. Riječ je o pojavi koja ne zaobilazi nikoga — od mladih, preko ljudi srednje životne dobi, pa sve do starijih osoba. Znakovito je da su sve dobne skupine pogođene jednom od najvećih mentalnih pošasti suvremenog društva.

Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, opće napetosti, stresa, panike, zabrinutosti. Ona uključuje poremećaj koncentracije, negativna očekivanja, pesimistične misli o sebi, nemir, nezainteresiranost, zastrašujuće fantazije, te izbjegavanje situacija i osoba koje izazivaju tjeskobu. Spektar simptoma je iznimno širok — od iracionalne zabrinutosti za budućnost, koja se očituje kroz predviđanje i preuveličavanje stvarnih prijetnji, do brojnih tjelesnih manifestacija: problema s disanjem, kardiovaskularnih smetnji, drhtanja, znojenja i slično.

Traumatska iskustva često rezultiraju narušavanjem psihičkog integriteta osobe, koja tada gubi osjećaj kontrole nad vlastitim životom i sve teže funkcionira u svakodnevici.

Naravno, svi smo povremeno u određenoj mjeri anksiozni i to je sasvim prirodno — taj je osjećaj dijelom i sastavni dio ljudske psihološke strukture. Međutim, problem nastaje kada anksioznost preraste u poremećaj koji proizlazi iz očekivanja stvarne ili izmišljene prijetnje, jer tada u ozbiljnoj mjeri remeti svakodnevno funkcioniranje pogođene osobe.

Zanimljivo je da žene u prosjeku pokazuju širi spektar simptoma od muškaraca, a i sami poremećaji učestaliji su kod žena. Psihologinja Maja Novak Pervan ističe kako se anksiozna stanja najčešće javljaju kod senzibilnijih osoba, te da mogu biti posljedica izloženosti brojnim životnim stresovima, osobito tijekom odrastanja.

Negativne misli, u kombinaciji s tjelesnim simptomima, često uvode osobu u začarani krug, pri čemu se razvijaju obrasci ponašanja koji dodatno učvršćuju problem. Takve osobe nerijetko posežu za sredstvima ovisnosti koja im, barem privremeno, pružaju osjećaj lažne sigurnosti. Sve to dovodi do osjećaja manje vrijednosti, nekompetentnosti i otežava prevladavanje problema.

Zbog toga je od presudne važnosti da se osoba što prije suoči sa svojim strahovima i razvije konstruktivne strategije kako bi prekinula taj destruktivni obrazac. U tome mogu pomoći razne tehnike opuštanja, postupno suočavanje sa situacijama koje izazivaju strah, misaono smirivanje, preoblikovanje negativnih i katastrofičnih misli u afirmativne. Veliku ulogu može imati i otvorenost prema duhovnoj dimenziji života i pouzdanje u Boga.

Posebno zabrinjavajući podatak jest da svako peto dijete u Hrvatskoj pati od anksioznih smetnji. Anksioznost je pritom najčešći mentalni problem kod adolescenata i djece u ranoj dobi, a često je i uvod u mnogo ozbiljnije poremećaje.

Liječenje anksioznosti ne temelji se na jedinstvenom pristupu, već obuhvaća različite vrste terapija. Stručnjaci odlučuju o načinu liječenja — bilo da se radi o psihoterapiji kod blažih oblika, bilo o primjeni psihofarmakoterapije u težim slučajevima.

Tjeskoba se najčešće javlja kada budućnosti pridajemo negativan predznak. To nam otkriva ne samo stanje naše psihe, nego i unutarnjeg duhovnog života — naših emocija (često potisnutih), misli (najčešće negativnih), pa i naše volje.

Anksioznost je znak unutarnjeg konflikta osobe kojoj je potrebna pomoć na svim razinama — psihološkoj, duševnoj i duhovnoj. Psihoterapiji bi stoga trebalo pridodati i duhovnu dimenziju, koja uključuje svjesnost da Bog uvijek brine o nama, te da je usmjerenost života prema Kristu važna u procesu ozdravljenja.

Možda se situacija neće promijeniti preko noći, niti postoji čarobni štapić koji će riješiti sve tegobe, ali je od iznimne važnosti prepoznati i priznati problem te se naučiti s njime nositi. To je prvi korak na putu prema unutarnjem ozdravljenju, u Božjoj prisutnosti.

Strah i tjeskoba ne dolaze od Boga. Odluke koje donosimo u stanju tjeskobe često nisu dobre jer nas ona paralizira, zatvara i tjera da vidimo samo ono loše — u sebi i u drugima. Zato se moramo sjetiti da Gospodin čezne za tim da nas iscijeli i da živimo u punini i miru. Bog je sigurno sidro iz kojeg proizlazi istinsko priznanje sebi — da smo ranjivi, slabi i potrebiti pomoći. Uz stručnu pomoć i molitvu predanja, moguće je pronaći izlaz i krenuti putem iscjeljenja.

Čežnja za slobodom veća je od ropstva straha koje sputava naš život i sprječava nas da živimo onako kako nas Gospodin poziva. Sjeti se: ti si mnogo više od svojih misli. A svakako se vrijedi prisjetiti i biblijske poruke koja se najčešće ponavlja: "Ne boj se."

* Cilj rubrike "Zdravo društvo" je promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja, s posebnim naglaskom na promicanje mentalnog zdravlja te prevenciju porasta kroničnih bolesti, stresa, anksioznosti, depresije i nezdravih životnih navika. Želimo raditi na promociji svega onoga što je dobro, poticajno i korisno za ljudsko zdravlje te upozoravati na sve ono što našem zdravlju šteti. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.