O dehumanizaciji branitelja
Zasad je hrvatska stvarnost takva da su oni uglavnom objekt nekog teksta, rijetko kad subjekt koji sudjeluje u njegovu formiranju.
Negativna slika o hrvatskim braniteljima u medijima nešto je što većina građana Republike Hrvatske smatra činjenicom. Nekima je zbog toga žao, neki je pak smatraju opravdanom. Pokušajmo ipak raščlaniti stvari. Iako je to uvriježena postavka od koje mnogi kreću, ipak su činjenice barem jednim dijelom suprotne. Uzmemo li npr. istraživanje Balabanića, Brgles i Ježovite [1] objavljeno 2022., 97% medijskih aktera iznosi pozitivan sud o braniteljima. Napomenimo da su autori pokrili 6012 jedinica analize od početka 2016. do kraja 2020., a analizirani su portali: Večernji.hr, Jutarnj.hr, Index.hr, 24sata.hr, Narod.hr, Tportal.hr, slobodna.hr, Novilist.hr, Net.hr, H-Alter.org i portalnovosti.com. Do sličnih rezultata dolazi i istraživanje razdoblja od 2010. do 2021., a objavljeno 2024. [2]
Odakle onda poimanje da je stav medija nepravedan ili barem negativan? Naravno, novinske se tekstove često smatra sterilnima, kao i da promiču službeni narativ, a budući da su branitelji politički isplativa kategorija pa se onda – što istraživanja obilato potvrđuju – političari time obilato služe i o njima govore pozitivno, u igru medijske arene dolaze kolumnisti koji takve izjave propitkuju te nerijetko kritikom političara koji je nešto rekao zađu i u kritiku branitelja. No branitelje se percipira kao homogenu populaciju, a ne kao izrazito složenu skupinu ljudi koja nosi zajednički denominator „branitelj“ te se tako prilikom nekog događaja povezanog s nasiljem u kojem je sudjelovao neki branitelj ljaga baca na sve branitelje, često navodeći i ime i prezime dotičnog. Zamislimo da se isto čini i s nekom drugom osjetljivom skupinom te tako pročitamo da je pripadnik neke nacionalne manjine ubio petero ljudi – ne bi li ponavljanje takve šprance s bilo kojom drugom skupinom bilo osuđeno kao poticanje na netrpeljivost? Svakako da moramo kategorizirati kako bismo mogli funkcionirati, to je neizbježan dio bivanja čovjekom. Međutim, tanka je granica između kategoriziranja i dehumaniziranja, što se događa kad osoba nastojeći izreći svoju poantu okrivljuje nepoznate ljude samo zato što ih se označava istom oznakom kao i krivca.
Tako dolazimo do društvenih mreža. Kolumnist u svom tekstu donekle pazi da ne dehumanizira jer se potpisuje i suočava s posljedicama barem dijela javnosti. Ničega od toga nema kod društvenih mreža, kao ni kod dijela za komentare na portalima za vijesti, a upravo je to ono što stvara dojam da se u medijima o braniteljima govori loše. Kategoriziranjem se ta mjesta, što je razumljivo, veže uz medije, a ona naprosto vrve negativnošću. Budući da negativne emocije i stvari što su uz njih vezane ostavljaju snažniji utisak na pamćenje, imamo predodžbu da novinari loše govore o braniteljima. Ako i jest tako, onda su takvi u manjini ili to čine anonimno, jer iz novinskih se tekstova to uglavnom ne da iščitati: istraživanje objavljeno 2024. pokazuje kako samo 25% novinskih priloga (analizirano je više tisuća s najčitanijih portala i tiskovina) uopće sadrži vrijednosne sudove, tako da prevladava neutralnost, a od onih koji ih sadrže većina je pozitivno intonirana.
Već površnim pregledom tekstova glede branitelja može se vidjeti kako su rijetko kad oni protagonisti. Prikazuje ih se kao heroje ili žrtve, čime se dodatno pospješuje njihova stereotipizacija i stigmatizacija pa tako neki autori sagledavajući položaj veterana u društvu govore o kružnom proizvodu, budući da medije konzumiraju i oni o kojima se piše te tako reakcijom na rečeno opet završavaju u medijima i time pospješuju postojeće predodžbe. Mnoge su zemlje za novinare izradile upute kako pisati o ratnim veteranima. Zasad je svakako hrvatska stvarnost takva da su oni uglavnom objekt nekog teksta, rijetko kad subjekt koji sudjeluje u njegovu formiranju. Uglavnom se o njima govori kao o skupini ili skupinama poput braniteljskih udruga, no rijetko kad o nekoj konkretnoj osobi. Često ih se spominje prigodom komemoracija, obljetnica i sl. no rijetko se govori o njihovim stvarnim problemima poput stereotipizacije i stigmatizacije, manjka društvene empatije, trauma i PTSP-a, samoubojstva, itd.
Jedni njihov kolektivni potencijal kao zaslužnih za državnost nastoje kapitalizirati, drugi ih opet, skrivajući se iza anonimnosti, ocrnjuju. Međutim, s obje strane generira se za javnu svijest monolitna predodžba nekog tipa koji je ’95. svukao maskirnu uniformu i sad dane provodi u lokalnom kafiću i udruzi veterana ili eventualno sam u kući te ispija pivo i jadikuje nad stanjem nacije, a ako mu zbog PTSP-a pukne film, puca i on iz vatrenog oružja. Kad se to riječima ili crtežom stavi na papir, zovemo to karikaturom, no upravo je to slika koju nam je kao društvu stvorilo reciklirano toksično isticanje negativnih obrazaca iz svakodnevnog života. Taj čovjek kojeg se u komentarima ocrnjuje ili karikaturira u stvarnosti se možda zove Jura ili Ivan, ima smeđu kosu, voli svoje unuke i prati utakmice svog nogometnog kluba, ili su mu možda u mladosti stradali svi najmiliji, od čega se nikad nije u potpunosti oporavio te se posve zatvorio i jedino mu je društvo njegov pas. Možda je to nečiji mehaničar ili liječnik za kojeg većina s kojima se susreće ni ne zna da je bio u ratu i vidio svašta. Možda je neki akademski slikar ili pak ribič koji je osvajao svjetska prvenstva. Kako god, taj branitelj ima lice, osobnost, ime i prezime; nije tek jedna riječ, ishitreno natipkana.
*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
[1] Ivan Balabanić – Miriam Mary Brgles – Josip Ježovita, Analiza medijskih sadržaja o hrvatskim braniteljima na internetskim portalima, u: Media, Culture and Public Relations, 13 (2022.), 1-2, 1-11.
[2] Miriam Mary Brgles – Josip Ježovita – Mateja Plenković, Slika hrvatskih branitelja u medijima: analiza medijskih sadržaja o hrvatskim braniteljima u razdoblju od 2010. do 2021. godine, u: Bogoslovska smotra, 94 (2024.), 2, 277-306.
