Osobe s poremećajem ličnosti

Kad govorimo o osobama s invaliditetom, najčešće pod tim pojmom mislimo na fizičku invalidnost, zanemarujući pri tom ljudsku psihu. Ipak, stvarnost nas opominje kako osobe s psihičkim poremećajima žive među nama i svakodnevno vode svoje, nama često nevidljive, životne borbe. Ovo je priča o njima.

Nekad se smatralo da se radi o ljudima koji imaju 'teži karakter' ili koji su 'malo drugačiji', ali danas je jasno kako se radi o poremećaju. Štoviše, u zapadnoj civilizaciji 10 – 15 posto cjelokupne populacije ima kriterije za postavljanjem ove dijagnoze. Uz to, bilježimo konstantan porast učestalosti ovog poremećaja, što za sobom povlači mnoga druga pitanja. Dakle, poremećaji su osobnosti „prožimajući, nefleksibilni i stalni oblici ponašanja koji uzrokuju značajnu patnju ili funkcionalni poremećaj“ (DMS priručnik dijagnostike i terapije). Također, takvi poremećaji često idu zajedno s poremećajima raspoloženja, anksioznošću, ovisnošću i poremećajima prehrane. Sve to otežava normalan život, narušava međuljudske odnose i onemogućuje normalno funkcioniranje na poslu.

O ovoj problematici razgovarali smo sa znanstvenikom i kliničarom, prof. dr. sc. Darkom Marčinkom, predstojnikom Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a u Zagrebu. Odmah nam je ukazao na sve veću otuđenost čovjeka u suvremenom društvu. Iako je okružen najmodernijim tehnologijama, naizgled povezan sa svima, i brzo dolazi do informacija, čovjek sve više psihički propada, što se posebno odražava na mladim ljudima.

– Poremećaji ličnosti većinom se javljaju na kraju adolescencije. To je naime period u kojem još uvijek postoje turbulencije psihičkog funkcioniranja. Tek na kraju adolescencije, kada se formira ličnost, sa sigurnošću možemo reći da netko ima poremećaj ličnosti. Ovdje je važno istaknuti kako danas smatramo da adolescencija završava između 21. i 25. godine života. Nadalje, kad govorimo o tim osobama, one često ne žele prihvatiti istinu da imaju problem, a one (najčešće su to bliski prijatelji i članovi obitelji) koji im ukazuju na njega smatraju prijetnjom – ističe dr. Marčinko.

Ovisno o kojem se poremećaju ličnosti radi i o kojem stupnju poremećaja govorimo, osoba troši ogromnu snagu kako bi mogla obavljati svakodnevne aktivnosti. Ovdje je dr. Marčinko dao primjer opsesivno-kompulzivne osobnosti, gdje je osoba pretjerano usmjerena na preciznost, savršenost i detalje, te je zbog toga sklona zaboraviti na svrhu. Takva se osoba može primjerice vraćati 20-30 puta u stan samo da provjeri je li ugasila glačalo, zatvorila prozor ili zaključala ulazna vrata.

– U novije vrijeme kod mlađe populacije primjećujemo fenomen perfekcionizma. Toliko su standardi dignuti da mladi ljudi moraju preko visokih rezultata dokazivati svoje vrijednosti. Kada se osoba usmjereno forsira prema perfekcionizmu, kada je opsjednuta idealnošću, tu onda govorimo o psihičkoj patologiji. To je korijen prema neurozi i psihičkoj patnji. Na žalost, civilizacija koja je kompetitivna na neki način forsira takve oblike ponašanja, gdje sram i slične teške emocije postaju dominantne. Tako u zapadnoj civilizaciji primjećujemo sve više poremećaja hranjenja – istaknuo je.

Imajući sve spomenuto na umu, važno je pridonositi zdravom životnom okruženju u kojem će se razvijati i živjeti djeca i mladi. Dobro je težiti boljem, dobro je da se ljudi obrazuju i da postaju bolji, ali dr. Marčinko upozorava da se nikako ne smije ići u krajnosti. Ako se ode u krajnost sebeljublja, javlja se narcisoidnost koja ima naglašenu potrebu za divljenjem te je preosjetljiva na kritiziranje. Narcisoidne osobe, suočene s neuspjehom, olako postaju depresivne i samoubilački raspoložene.

– Trebalo bi težiti razvoju autentičnih vrijednosti. Svaki čovjek to mora pokušati postići iz svoje pozicije. Što smo više autentični i što manje lažni, to je veći mentalni sklad – zaključuje dr. Marčinko.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.