Papa Franjo: 'Kakve proroke Slovačka danas treba? Treba kršćane koji pred Isusom ne će ostati mlakima i ‘jednom nogom u dvjema cipelama’'

Papa Franjo: 'Kakve proroke Slovačka danas treba? Treba kršćane koji pred Isusom ne će ostati mlakima i ‘jednom nogom u dvjema cipelama’'

U Nacionalnom svetištu, u slovačkom gradu Šaštinu, koje je prije 250 godina posvećeno Majci Božjoj koju puk tradicionalno časti pod naslovom Gospa od Sedam Žalosti, uslijedilo je završno misno slavlje koje je predslavio papa Franjo. Homiliju Svetog Oca prenosimo u cijelosti.

Autor
Laudato/M.B.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
15.09.2021 11:53

U Jeruzalemskom hramu Marija je pružila svoje ruke prema starcu Šimunu koji je primio Isusa i prepoznao ga kao Mesiju poslanog za spasenje Izraela. U ovoj sceni razmatramo tko je Marija: Ona je Majka koja nam daruje Sina Isusa. Zato ju volimo i štujemo. U ovo Nacionalno svetište u Šaštinu, slovački narod dolazi s vjerom i pobožno, jer zna da je Ona ta koja nam daruje Isusa. U grbu ovoga apostolskog pohoda stoji put ucrtan unutar srca nad kojim stoji križ: Marija je put koji nas uvodi u Isusovo Srce, koji je iz ljubavi prema nama položio svoj život.

U svjetlu Evanđelja koje smo čuli, možemo na Mariju gledati kao na uzor vjere i prepoznati tri značajke vjere: hod, proroštvo, sućut.
Prije svega, Marijina vjera jest vjera koja kreće na put. Djevojka iz Nazareta, čim je primila anđelov navještaj, ‘krene na put u planine’, u posjet i pomoć Elizabeti, svojoj rođakinji. Nije smatrala da je povlaštena što je bila pozvana postati Spasiteljeva Majka; nije izgubila radost u svojoj jednostavnosti zato što ju je posjetio anđeo; nije ostala na mjestu razmatrati o samoj sebi, u četiri zida svoje kuće. Već obratno. Ona je taj primljeni dar doživjela kao poslanje koje treba izvršiti; osjetila je potrebu otvoriti vrata i izići iz kuće; utjelovila je ono nestrpljenje kojim Bog želi doprijeti do svih ljudi kako bi ih spasio svojom ljubavlju. Zato Marija kreće na put: radije je izabrala neizvjesnost putovanja nego udobnost navika. Između stabilnosti doma – napor putovanja; između sigurnosti mirne pobožnosti – rizik vjere koju se stavlja na kocku, postajući tako ljubav za drugoga.

I današnje nam Evanđelje Mariju prikazuje na putu: prema Jeruzalemu, gdje je zajedno s Josipom, Njezinim zaručnikom, prikazala Isusa u Hramu. I Njezin će čitav život biti hod za Sinom kao prve učenice, sve do Kalvarije, do nogu križa. Marija stalno hoda.

Tako, Djevica je uzor vjere ovog slovačkog naroda: vjere u hodu, oživljavana uvijek jednostavnom i iskrenom pobožnošću, uvijek na hodočašću u potrazi za Gospodinom. Hodajući, pobijedit ćete napast statične vjere koja je zadovoljna ponekim obredom ili starim običajem. Međutim, vi izlazite iz samih sebe, nosite u svom ruksaku radosti i boli, i pretvarate svoj život u hodočašće ljubavi prema Bogu i braći. Hvala vam na tom svjedočanstvu! I molim vas, ostanite u hodu!

Marijina je vjera i proročka. Svojim životom, mlada je djevojka iz Nazareta proroštvo Božjeg djela kroz povijest, Njegova milosrdnog djelovanja koje isprevrće logiku svijeta, podižući ponizne i ponizujući ohole. Predstavnica je svih Božjih siromaha koji vape Bogu i očekuju Mesiju, Marija je Kći sionska koju su naviještali proroci u Izraelu, Djevica će začeti Sina, Emanuela. Kao Bezgrješna Djevica, Marija je naš poziv: poput Nje, pozvani smo biti bez grijeha u ljubavi, postajući slika Krista.
Izraelovo proroštvo dosiže svoj vrhunac u Mariji, jer Ona u svom krilu nosi Riječ koja se utjelovila, Isusa. On u potpunosti i konačno ostvaruje Božji nacrt. O njemu je Šimun rekao Mariji: ‘Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i za znak osporavan’ (Lk 2,34).

Nemojmo to zaboraviti: ne može se vjeru svesti na šećer kojim zaslađujemo život. Isus je znak protivljenja. Došao je kako bi donio svjetlo gdje je tama, kako bi rastjerao tmine na vidjelo i prisilio ih na predaju. Zato se tmine stalno bore protiv Njega. Tko prihvati Krista i otvori se Njemu, uskrisava; tko ga odbaci, zatvara se u mraku i upropašćuje samog sebe. Svojim je učenicima Isus rekao da nije došao donijeti mir, već mač. Naime, Njegova riječ poput dvosjekla mača prodire u naše živote i odvaja svjetlo od mraka, tražeći od nas da izaberemo. Pred Isusom se ne može ostati mlakim, ‘jednom nogom u dvjema cipelama’. Primiti ga znači prihvatiti da On razotkrije moje kontradikcije, moje idole, prijedloge zla; da za mene postane uskrsnuće, Onaj koji me uvijek pridiže, uzima za ruku i s kime započinjem ispočetka.

Takve proroke danas Slovačka treba. Ne treba biti neprijateljski nastrojen prema svijetu, već ‘znak osporavanja’ u svijetu. Kršćani koji će znati svojim životom pokazati ljepotu Evanđelja; koji će biti promicatelji dijaloga gdje se stajališta zaoštravaju; koji čine da procvate bratski život tamo gdje se možda društvo razdvaja i inati; koji šire ugodan miris gostoljubivosti i solidarnosti tamo gdje često prevladava osobni i kolektivni egoizam; koji štite i čuvaju život tamo gdje vlada logika smrti.

Naposljetku, Marija je Majka suosjećanja. Njezina je vjera suosjećajna. Ona koja je za sebe rekla da je službenica Gospodnja i koja se majčinskom brigom pobrinula da ne ponestane vina na svadbi u Kani, podijelila je sa Sinom poslanje spasenja, sve do podnožja križa. U tom je trenutku, u toj razdirućoj boli na Kalvariji, Ona razumjela Šimunovo proroštvo: ‘A i tebi će samoj mač probosti dušu’. Trpljenje umirućeg Sina koji je na sebe uzeo sve grijehe i patnje čovječanstva, probolo je i Nju. Isus, izranjen u tijelu, Čovjek boli, izobličen od zla; Marija izranjena u duši, suosjećajna Majka koja skuplja naše suze i istovremeno nas tješi, ukazujući nam na konačnu pobjedu u Kristu.

Žalosna Marija jednostavno ostaje podno križa. Ne bježi, ne pokušava spasiti sebe, ne koristi ljudske proizvode i duhovne anestetike kako bi umakla boli. To je potvrda suosjećanja: ostati podno križa. Ostati zaplakana lica, ali s vjerom onoga koji zna da u Njezinu Sinu Bog preobražava bol i pobjeđuje smrt.

I mi, gledajući Djevicu Majku Žalosnu, otvaramo se vjeri koja suosjeća, koja postaje uzajamno životno dijeljenje s onim koji je ranjen, koji trpi i koji je na svojim plećima prisiljen nositi teške križeve. Vjera koja nije apstraktna, već utjelovljena i koja nas čini solidarnima s onima u potrebi; ova vjera, na Božji način, ponizno, bez vike, uklanja bol svijeta i navodnjava spasenjem brazde povijesti.

Draga braćo i sestre, neka vas Gospodin očuva u trajnom divljenju i zahvalnosti za dar vjere! A Presveta Marija neka vam isprosi milost da vaša vjera uvijek ostane u hodu, da odiše proroštvom i bude bogata suosjećanjem.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Crkva u svijetu