"Dao nam je pomazanje i stavio pečat na nas"

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas nastavljamo razmišljanje o prisutnosti i djelovanju Duha Svetoga u životu Crkve po sakramentima.
Posvetiteljsko djelovanje Duha Svetoga dopire do nas prije svega kroz dva kanala: Božju riječ i sakramente. A među svim sakramentima postoji jedan koji je, na poseban način, sakrament Duha Svetoga i na njega bih se danas želio usredotočiti. Radi se o sv. Potvrdi ili Krizmi. U Novom zavjetu, osim krštenja vodom, spominje se još jedan obred, onaj polaganja ruku, koji ima za cilj vidljivo i karizmatično prenijeti Duha Svetoga, s učincima sličnim onima koji su bili na apostolima na Pedesetnicu. Ispričavam se što teško čitam, ali zbog sunca koje mi upire u oči, nije lako čitati. Djela apostolska izvještavaju o značajnoj epizodi u tom smislu. Saznavši da su neki u Samariji primili Riječ Božju, poslaše onamo Petra i Ivana iz Jeruzalema. ''Oni siđoše'', kaže tekst ''i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga." (8,14-17). Ovome je pridodano ono što sveti Pavao piše u Drugoj poslanici Korinćanima: ''Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha." (1,21-22). Zalog Duha! Tema Duha Svetoga kao "kraljevskog pečata" kojim Krist obilježava svoje ovce temelj je doktrine o "neizbrisivom karakteru" koji daje ovaj obred.

Kako je vrijeme prolazilo, obred pomazanja poprimio je oblik samostalnog sakramenta, poprimajući različite oblike i sadržaje u raznim razdobljima i u različitim obredima Crkve. Ovo nije mjesto za ponavljanje ove vrlo složene povijesti. Što je sakrament Potvrde u shvaćanju Crkve, čini mi se da je jednostavno i jasno opisano u Katekizmu za odrasle Talijanske biskupske konferencije. Ovako kaže: ''Krizme su za svakog vjernika ono što je Pedesetnica bila za cijelu Crkvu. […] Učvršćuje krsnu uključenost u Krista i Crkvu te posvetu proročkom, kraljevskom i svećeničkom poslanju. Priopćava obilje darova Duha [...]. Stoga, ako je Krštenje sakrament rođenja, Potvrda je sakrament rasta. Upravo stoga je to i sakrament svjedočanstva, jer je usko povezan sa zrelošću kršćanskog postojanja''. Završetak citata iz Katekizma za odrasle Talijanske biskupske konferencije. Problem je kako osigurati da se sakrament Potvrde u praksi ne svede na "ekstremno pomazanje", odnosno sakrament "odlaska" iz Crkve. Kaže se da je to sakrament pozdrava, odlaska, jer mladi nakon sv. Potvrde odlaze i vraćaju se na vjenčanje. Tako govore ljudi. No, trebamo učiniti da bude sakrament početka aktivnog sudjelovanja u Crkvi. To je cilj koji nam se može činiti nemogućim s obzirom na trenutačnu situaciju u Crkvi, ali to ne znači da mu moramo prestati težiti. Ne će tako biti za sve krizmanike, djecu ili odrasle, ali važno je da bude tako barem za neke koji će tada biti voditelji, animatori zajednice.

U tu svrhu može biti korisno dobiti pomoć u pripravi za sakrament od vjernika laika koji su imali osobni susret s Kristom i doživjeli pravo iskustvo Duha. Neki ljudi kažu da su to doživjeli kao procvat u sebi sakramenta Potvrde koji su primili kao djeca. Ali, to se ne tiče samo budućih kandidata za krizmu. Utječe na sve nas u svakom trenutku. Zajedno s potvrdom i pomazanjem primili smo, uvjeravao nas je apostol, i zalog Duha koji on na drugom mjestu naziva "prvinom Duha" (Rim 8,23). Moramo "potrošiti" ovaj zalog, uživati u ovim prvinama, a ne zakopati primljene karizme i talente pod zemlju. Sveti Pavao poticao je svog učenika Timoteja da "raspiruje milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku" (2 Tim 1,6), a upotrijebljeni glagol sugerira sliku nekoga tko puše u vatru da ponovno zapali njezin plamen. Evo lijepe prekretnice za jubilarnu godinu! Ukloniti pepeo navike i nesudjelovanja, postati, poput bakljonoša na Olimpijskim igrama, nositelji plamena Duha. Neka nam Duh pomogne učiniti nekoliko koraka u tom smjeru!