Kardinal Re na ispraćaju Svetog Oca: "Bio je Papa među ljudima, s otvorenim srcem za sve"

Na ovom veličanstvenom prostoru Trga svetoga Petra, gdje je papa Franjo toliko puta slavio Euharistiju i predvodio velika okupljanja tijekom ovih dvanaest godina, okupljeni smo danas u molitvi oko njegovih posmrtnih ostataka, sa srcem ispunjenim tugom, ali osnaženi sigurnošću vjere koja nas uči da ljudsko postojanje ne završava u grobu, nego se nastavlja u Očevoj kući, u životu blaženstva koje neće imati svršetka.

U ime Kardinalskoga zbora srdačno zahvaljujem svima na vašoj prisutnosti. Sa živim osjećajem odajem osobito poštovanje i iskrenu zahvalnost šefovima država, predsjednicima vlada i službenim izaslanstvima koji su iz mnogih zemalja došli izraziti svoju ljubav, poštovanje i divljenje prema Papi koji nas je napustio.

Zajedništvo izraza ljubavi i sućuti kojima smo svjedočili ovih dana, od njegova prijelaza iz vremena u vječnost, pokazuje koliko je intenzivno pontifikat pape Franje dotaknuo srca i umove ljudi. Posljednja slika koju ćemo nositi u očima i srcima jest ona s prošle nedjelje, na svetkovinu Uskrsa, kada nam je, unatoč velikim zdravstvenim poteškoćama, papa Franjo želio udijeliti svoj blagoslov s lože bazilike svetoga Petra, a potom se spustio na trg u papamobilu kako bi pozdravio okupljeno mnoštvo.

U ovoj svetoj Misi preporučujemo Bogu dušu ljubljenoga Pape, moleći Oca da mu daruje vječno blaženstvo u sjaju svoje beskrajne ljubavi.

Svjetlo nam pruža stranica Evanđelja u kojoj odjekuje sam Kristov glas, koji pita prvog od apostola: "Petre, ljubiš li me više nego ovi?" A Petar odgovara jednostavno i iskreno: "Gospodine, ti sve znaš; ti znaš da te ljubim!" I Isus mu povjerava veliku zadaću: "Pasi ovce moje." To ostaje trajna misija Petra i njegovih nasljednika – služenje u ljubavi, nasljedujući Učitelja i Gospodina koji "nije došao da bude služen, nego da služi i da dade život svoj kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 45).

Unatoč konačnoj krhkosti i patnji, papa Franjo je izabrao koračati putem predanja sve do posljednjega dana svoga zemaljskog života. Slijedio je stope svojega Gospodina, Dobroga Pastira, koji je ljubio svoje ovce do darivanja vlastitoga života za njih. Činio je to snagom i smirenošću, blizak svome stadu, Crkvi Božjoj, sjećajući se riječi koje citira apostol Pavao: "Blaženije je davati nego primati" (Dj 20, 35).

Kada je kardinal Bergoglio, 13. ožujka 2013., bio izabran za nasljednika pape Benedikta XVI., iza sebe je imao godine redovničkog života u Družbi Isusovoj i posebno iskustvo 21 godine pastoralnoga služenja u Nadbiskupiji Buenos Airesa – najprije kao pomoćni biskup, potom kao koadjutor, a naposljetku kao nadbiskup.

Njegova odluka da uzme ime Franjo odmah je protumačena kao odabir programa i stila kojim je želio obilježiti svoje papinstvo, nadahnut duhom svetoga Franje Asiškoga.

Zadržao je svoju pastoralnu jednostavnost i način vodstva te odmah dao vlastiti pečat upravljanju Crkvom, uspostavljajući neposredan kontakt s osobama i narodima, želeći biti blizak svima, s posebnim suosjećanjem prema onima u teškoćama i siromaštvu. Bio je Papa među ljudima, s otvorenim srcem za sve.

Bio je također Papa pažljiv na nova strujanja u društvu i na ono što Duh Sveti pobuđuje u Crkvi. Koristeći slikovit i bogat jezik, karakterističan za njegov način, neprestano je nastojao evanđeoskim svjetlom rasvijetliti izazove našega vremena, nudeći odgovore iz vjere i hrabreći kršćane da žive suočeni s izazovima i proturječnostima ovoga "promjenjivog doba", kako ga je volio nazivati.

Njegova velika spontanost i neposredan način obraćanja, čak i onima dalekima od Crkve, obilježili su njegovu službu. Bogat ljudskom toplinom, duboko osjetljiv na suvremene drame, papa Franjo iskreno je dijelio tjeskobe, patnje i nade globaliziranoga svijeta, darujući se s porukom koja je znala doprijeti izravno do srca ljudi.

Njegov dar gostoljubivosti i slušanja, prožet suvremenom osjetljivošću, dotaknuo je mnoge, nastojeći probuditi moralne i duhovne snage.

Prvenstvo evangelizacije bilo je trajna vodilja njegova pontifikata. S izrazitim misionarskim žarom širio je radost Evanđelja – naslov i srž njegove prve apostolske pobudnice Evangelii gaudium – radost koja ispunja srce pouzdanjem i nadom.

Vodila ga je duboka uvjerenost da je Crkva dom za sve, dom s uvijek otvorenim vratima. Često je uspoređivao Crkvu s "poljskim bolnicama" nakon bitke, gdje se liječe rane čovječanstva bez obzira na vjeru ili stanje osobe.

Nezaboravne su njegove brojne geste i apeliranja za izbjeglice i prognanike, kao i njegovo stalno zalaganje za siromašne. Značajno je da je njegovo prvo apostolsko putovanje bilo na otok Lampedusa, simbol migrantske tragedije, a potom i na otok Lezbos, kao i sveta Misa na granici Meksika i Sjedinjenih Američkih Država.

Od njegovih 47 apostolskih putovanja, osobito će ostati upamćeno ono u Irak 2021., provedeno unatoč velikim opasnostima, kao balzam na rane tamošnjega naroda i snažan znak međureligijskoga dijaloga.

Tijekom cijeloga pontifikata papa Franjo stavljao je u središte Evanđelje milosrđa, neumorno ponavljajući da Bog nikada ne prestaje opraštati. Želio je da izvanredna jubilejska godina bude posvećena upravo milosrđu, "srcu Evanđelja". Milosrđe i radost Evanđelja ostale su ključne riječi njegova služenja.

Snažno se suprotstavljao "kulturi odbacivanja" pozivajući na "kulturu susreta" i bratstva, što je posebno naglasio u enciklici Fratelli tutti, pozivajući na obnovljeno zalaganje za univerzalno bratstvo među ljudima.

U 2019. potpisao je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima povijesni Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot. U enciklici Laudato si' pozvao je na odgovorno upravljanje "zajedničkim domom", podsjećajući da "nitko se ne spašava sam".

Suočen s tolikim ratovima, papa Franjo nikada nije prestao podizati svoj glas u molitvi i apelima za mir, potičući razumnost, dijalog te traženje pravednih rješenja. Više puta je naglašavao: "Rat je uvijek poraz za čovječanstvo."

"Graditi mostove, a ne zidove" bila je njegova neprestana poruka. Služenje vjeri bilo je neraskidivo povezano sa služenjem čovjeku u svim njegovim dimenzijama.

U duhovnom zajedništvu s cijelim kršćanstvom danas se sabiremo u molitvi za papu Franju, da ga Gospodin primi u prostranstva svoje ljubavi.

Papa Franjo običavao je završavati svoje govore i susrete riječima: "Ne zaboravite moliti za mene."

Dragi papa Franjo, sada mi molimo tebe: moli za nas i blagoslovi Crkvu, blagoslovi Rim, blagoslovi cijeli svijet, kao što si nas prošle nedjelje blagoslovio s ovoga mjesta, u posljednjem zagrljaju Božjega naroda i cijeloga čovječanstva koje traži istinu i nosi u srcu svjetlo nade.