Kardinal Semeraro o Papinom stanju: ''Njegova snaga duha je vidljiva''

U utorak, 18. veljače, list "La Republlica" objavio je intervju s kardinalom Marcellom Semerarom, prefektom Dikasterija za kauze svetaca. Novinar Iacopo Scaramuzzi s kardinalom je razgovarao o zdravstvenom stanju Svetog Oca. Cijeli intervju objavljen je na mrežnim stranicama Dikasterija za kauze svetaca, a za prijevod je zaslužna Informativna katolička agencija. 

Uzoriti kardinale, kako se osjećate u ovom trenutku kada je Papa hospitaliziran u Gemelliju zbog infekcije dišnog trakta?

Ponajprije su tu osjećaji blizine i velike privrženosti. Imao sam priliku i osobno Papi zaželjeti sve najbolje. Pažljivo pratim vijesti, ali ne mogu sakriti da imam veliku vjeru da će sve biti dobro, i to iz više razloga.

Koji bi to bili razlozi?

Prije svega, snaga uma pape Franje. Pitanjima o stanju zdravlja ne daje važnosti, ali njegova snaga duha je vidljiva. Svatko tko poznaje Papinu povijest zna da njegovo zdravlje nikada nije bilo blistavo, no ni kao mladića nisu ga iznenadile neke bolesti. Naravno, u odnosu na ono prošlu, tu je sada i težina godina, ali Papa je duhovno i psihički jak, a to nije mala stvar.

Za nedjeljni Angelus Papa je poslao poruku sudionicima Jubileja umjetnika i svijeta kulture: ''Htio sam biti među vama, ali, kao što znate, nalazim se u Poliklinici 'Gemelli' jer se još uvijek trebam malo liječiti od bronhitisa'' čine se kao riječi čovjeka koji je sve samo ne rezigniran. Sada kada audijencije nisu na Trgu svetog Petra nego u zatvorenom prostoru, u dvorani, hodočasnici stižu trčeći jer je Papa već počeo govoriti. Ne udaljava se, treba mu kontakt i da bude s ljudima. Ova sklonost vezivanju vrlo je važna činjenica. S druge strane, oni mojih godina sjećaju se iskustva Ivana Pavla II., pape oboljelog od bolesti koja ga je još vidljivije sputavala u njegovim posljednjim godinama. Kad me je ponekad pitao kako sam, a ja sam odgovarao da idem uz puno tableta ili da imam problema s koljenom, papa Franjo je odgovarao podsjećajući me da je moja glava ta koja mora biti u redu. Ovo je kriterij koji slijedi. Nedavno, kad je već imao ovaj bronhitis, imao sam priliku vidjeti ga i moram reći da je njegova bistrina uma bila jako vidljiva, a njegovo nepogrješivo pamćenje iznenađujuće.

Posljednjih dana papa Franjo nije odustao ni od poziva župi u Gazi, imenovao je sestru Raffaellu Petrini predsjednicom Uprave Države Grada Vatikana: što znače ove geste?

Za imenovanje sestre Raffaelle već se znalo i ranije. Telefonski poziv župi u Gazi pokazuje njegovu zabrinutost za palestinski narod u ovom vremenu velike brige. To znači da Papa nije zatvoren u svoju bolest, brine se za druge. Liječnici se brinu za Papu, a on je pažljiv prema potrebama drugih. Tijekom prijašnjih bolničkih boravaka posjećivao je djecu na onkološkom odjelu pokraj svoje sobe.

Prolaziti pored stvarnosti i pretvarati se da se ništa ne događa protivno je njegovoj prirodi i duhovnosti. Jedno od mjesta gdje se stvarno otkrivamo je kako doživljavamo bolest. Papa slijedi evanđeoski primjer dobrog Samarijanca, Isusa koji ostaje blizu bolesnika. Vrlo je važno kako doživljavamo fizičke prepreke, kako ih ugrađujemo u svoje živote. I još nešto: Svetog Oca poznajem otkad je bio nadbiskup Buenos Airesa i rekao mi je da ga nazovem kad je podne u Italiji, a pet ujutro u njegovu rodnom gradu jer je on već bio na molitvi. Papa posvećuje dva sata ujutro molitvi, a sada kada mu treba malo više vremena za brigu o sebi, pomiče ga na četiri. Ali ne odriče se vremena potrebnog za njegov duhovni naboj.

Je li Papa u dobrim rukama?

Da, Gemelli je najbolje što možete imati, i u smislu stručnosti i u smislu pažnje. Već smo to vidjeli kod Ivana Pavla II. To je poliklinika opremljena za ovakve situacije. Ali ono što mi daje veliku nadu je unutarnja snaga Svetog Oca koja se najmanje vidi, ali je najodlučnija u teškim situacijama.

Cjeli intervju objavljen je na mrežnim stranicama Dikasterija za kauze svetaca, a za prijevod je zaslužna Informativna katolička agencija.