Papa Franjo: "Ako želimo iskorijeniti rad maloljetnika, ne smijemo sudjelovati u tome"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na prošloj audijenciji govorili smo o djeci. Danas ćemo opet o djeci. Prošlog smo se tjedna usredotočili na to kako je Isus u svom djelovanju više puta govorio o važnosti zaštite malenih, prihvaćanja malenih i ljubavi prema njima.

Ipak, i danas u svijetu stotine milijuna maloljetnika, iako nisu u dobi za ispunjavanje obveza punoljetnosti, prisiljeni su raditi, a mnogi od njih izloženi su posebno opasnim poslovima. Da ne govorimo o dječacima i djevojčicama koji se prodaju radi prostitucije ili pornografije, ili pak prisilnih brakova. To je gorko! U našim društvima, nažalost, postoji mnogo načina na koje se djeca zlostavljaju i maltretiraju. Zlostavljanje djece, bilo koje prirode, vrijedan je prijezira i odvratan čin. To nije samo društvena pošast, nego zločin. To je vrlo ozbiljno kršenje Božjih zapovijedi. Ni jedan se maloljetnik ne smije zlostavljati. Čak i jedan slučaj je već previše. Stoga je potrebno probuditi naše savjesti, prakticirati bliskost i konkretnu solidarnost s djecom, a u isto vrijeme graditi povjerenje i sinergiju među onima koji su predani ponuditi im prilike i sigurna mjesta za mirno odrastanje.

Poznajem jednu zemlju u Latinskoj Americi koja proizvodi jedno posebno voće koje se zove arandano, borovnica. Za branje borovnica potrebne su nježne ruke i za to koriste djecu. Porobljuju djecu kako bi brali.

Široko rasprostranjeno siromaštvo, nedostatak socijalnih alata za potporu obiteljima, povećana marginalizacija koja je porasla posljednjih godina, s nezaposlenošću i nesigurnošću posla, čimbenici su koji najviše iskorištavaju, opterećuju najmanje kako bi platili najveću cijenu. U metropolama, gdje “izgrizaju” društvene podjele i moralna degradacija, djeca se bave dilanjem droge i najrazličitijim nedopuštenim radnjama. Koliko smo te djece vidjeli da su žrtve koje se žrtvuju! Ponekad su tragično natjerani da postanu "krvnici" drugih vršnjaka, osim što uništavaju sebe, vlastito dostojanstvo i ljudskost. Pa ipak, kada su na ulici, u župnim četvrtima, ti izgubljeni životi pred našim očima, često gledamo na drugu stranu. Ima jedan slučaj, i u mojoj zemlji: dječak po imenu Luan je otet i ne zna se gdje je. Jedna od pretpostavki je da je poslan kako bi mu odstranili organe za transplantaciju. I to se uistinu čini! Znajte dobro, to se radi! Neki od njih se vrate s ožiljkom, drugi pak umru. Zato se danas želim sjetiti tog dječaka Luana.

Teško nam je priznati društvenu nepravdu koja dvoje djece, možda stanovnika iste četvrti ili stambene zgrade, tjera na dijametralno suprotne puteve i sudbine, jer je jedno od njih dvoje rođeno u siromašnoj obitelji. Neprihvatljiv je to ljudski i društveni lom: između onih koji mogu sanjati i onih koji moraju podleći. Ali Isus želi da svi budemo slobodni i sretni; i ako voli svakog muškarca i svaku ženu kao svog sina i svoju kćer, On voli malene svom nježnošću svoga Srca. Stoga traži od nas da zastanemo i poslušamo patnju onih koji nemaju glasa, onih koji nemaju obrazovanje. Borba protiv iskorištavanja, posebno iskorištavanja maloljetnika, glavni je put k izgradnji bolje budućnosti društva u cjelini.

Neke zemlje su mudro napisale dječja prava: djeca imaju prava! Potražite na mrežama koja su dječja prava.

I onda se možemo pitati: što ja mogu učiniti? Prije svega, trebali bismo shvatiti da, ako želimo iskorijeniti rad maloljetnika, ne smijemo sudjelovati u tome. A kako? Na primjer, kada kupujemo proizvode koji su proizvod dječjeg rada. Kako mogu jesti i oblačiti se znajući da iza te hrane ili te odjeće stoje izrabljivana djeca koja rade umjesto da idu u školu? Svijest o tome što kupujemo prvi je korak u izbjegavanju tako da smo sudionici. Pogledajte od kuda dolaze proizvodi. Neki će reći da kao pojedinci ne možemo puno učiniti. Istina je, kao pojedinci ne možemo puno učiniti, ali svatko od nas može biti kap koja, s mnogim drugim kapima, može postati more. No, također je potrebno podsjetiti institucije, uključujući crkvene, i poduzeća na njihovu odgovornost. Oni mogu učiniti razliku preusmjeravanjem svojih ulaganja prema tvrtkama koje ne koriste i ne dopuštaju rad maloljetnika.

Mnoge države i međunarodne organizacije već su donijele zakone i direktive protiv rada maloljetnika, ali može se učiniti više. Također pozivam novinare, ima ih i ovdje, da odrade svoj dio posla: oni mogu doprinijeti u podizanju svijesti o problemu i pomoći u pronalaženju rješenja. Ne bojte se, govorite o tim stvarima.

I zahvaljujem svima onima koji se ne okreću na drugu stranu kad vide djecu koja su prisiljena prerano postati odrasli. Uvijek se sjetimo Isusovih riječi: ''Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste'' (Mt 25,40). Sveta Terezija iz Kalkute, radosna radnica u vinogradu Gospodnjem, bila je majka najugroženije i zaboravljene djece. Nježnošću i pažnjom svoga pogleda može nas pratiti da vidimo nevidljive malene, previše robova svijeta koje ne možemo prepustiti njegovim nepravdama. Jer sreća najslabijih gradi mir za sve.

I s majkom Terezijom dajmo glas djeci:

''Tražim sigurno mjesto gdje se mogu igrati.

Tražim osmijeh onih koji znaju voljeti.

Tražim pravo da budem dijete, da budem nada boljeg svijeta.

Tražim da mogu rasti kao osoba.

Mogu li računati na tebe?''

(Sveta Terezija iz Kalkute)

Hvala.