Papa Franjo: ''Plod je Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost''

Papa Franjo: ''Plod je Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost''

Prenosimo u potpunosti današnju opću audijenciju pape Franje. 

Papa Franjo prije početka audijencije
Autor
N.M/Laudato
Fotograf
Daniel Ibáñez
Objavljeno:
 
27.11.2024 10:36

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon što sam govorio o posvetnoj milosti i karizmama, želio bih danas zastati na trećoj stvarnosti. Prva je posvetna milost, druga karizme i koja je treća? To je stvarnost koja je povezana s djelovanjem Duha Svetoga: plodovi Duha. Nešto čudno? Što su plodovi Duha? Sveti Pavao nudi njihov popis u Poslanici Galaćanima. On piše, budite pažljivi: Plod je Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (5,22). Devet! To su plodovi Duha. Ali, što je to?

Za razliku od karizmi koje Duh daje kome hoće i kad hoće za dobro Crkve, plodovi Duha, ponavljam ih: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost, rezultat su suradnje milosti i naše slobode. Ti plodovi uvijek izražavaju kreativnost osobe u kojoj "vjera ljubavlju djelotvorna" (Gal 5,6), ponekad na iznenađujući i radostan način. Ne mogu svi u Crkvi biti apostoli, proroci, evanđelisti, ne svi, ali svatko bez razlike može i mora biti milosrdan, strpljiv, ponizan, mirotvorci i tako dalje. Svi mi trebamo biti puni ljubavi, trebamo biti strpljivi, trebamo biti ponizni, mirotvorci, a ne oni koji ratuju.

Među plodovima Duha koje navodi apostol, želim istaknuti jedan, podsjećajući na uvodne riječi apostolske pobudnice ''Evangelii gaudium'': ''Radost evanđelja ispunjava srca i čitav život onih koji susreću Isusa, onih koji bivaju od Njega spašeni, oslobođeni su grijeha, tuge, unutarnje praznine, izolacije. S Isusom radost se uvijek rađa i nanovo rađa" (br. 1). Ponekad će biti tužnih trenutaka, ali mir je uvijek prisutan. S Isusom imamo radost i mir. Radost, plod Duha, kao i svaka druga ljudska radost, ima određeni osjećaj punine i zadovoljstva, zbog čega želimo da traje vječno. Iz iskustva, međutim, znamo da se to ne događa, jer sve ovdje dolje brzo prolazi, sve brzo prolazi. Razmislimo zajedno: mladost brzo prođe, zdravlje, snaga, blagostanje, prijateljstva, ljubavi... Mogu trajati 100 godina, ali ne više. Brzo prolazi. No iako te stvari ne prolaze brzo, nakon nekog vremena nisu dovoljne, ili čak postaju dosadne, jer kako je sveti Augustin rekao Bogu: "Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi". Postoji nemir srca dok ne nađemo ljepotu, mir, ljubav, radost.

Evanđeoska radost, za razliku od svake druge radosti, može se obnavljati svaki dan i postati zarazna. ''Samo zahvaljujući susretu – ili ponovnom susretu – s Božjom ljubavlju, koji se pretvara u sretno prijateljstvo, otkupljeni smo od svoje izolirane savjesti i zaokupljenosti samim sobom. [...] Tu leži izvor evangelizacijskog djelovanja. Jer, ako je netko prihvatio tu ljubav koja mu vraća smisao života, kako se može suzdržati da je ne prenese drugima?'' (Evangelii gaudium, 8). To je dvostruka karakteristika ploda radosti Duha: ne samo da nije podložna neizbježnom trošenju vremena, već se umnaža dijeljenjem s drugima! Prava radost dijeli se s drugima, zarazna je.

Prije pet stoljeća ovdje u Rimu živio je svetac po imenu Filip Neri. Ušao je u povijest kao svetac radosti. Dobro poslušajte ovo: svetac radosti. Siromašnoj i napuštenoj djeci svoga Oratorija rekao je: ''Djeco, budite veseli. Ne želim skrupule ni melankoliju. Meni je dosta da ne griješite''. I opet: ''Budite dobri, ako možete!'' Manje je, međutim, poznato odakle je potekla njegova radost. Sveti Filip Neri imao je takvu ljubav prema Bogu da se ponekad činilo da će mu srce prsnuti u grudima. Njegova radost bila je, u punom smislu riječi, plod Duha. Svetac je sudjelovao u Jubileju 1575., koji je obogatio praksom, koja se kasnije održala, pohoda sedam crkava. On je u svoje vrijeme bio pravi evangelizator kroz radost. Imao je tu Isusovu karakteristiku: opraštao je uvijek i sve. Netko od nas bi mogao pomisliti: ''Sagriješio sam i to mi ne će biti oprošteno.'' Čujte dobro ovo: Bog oprašta sve! Bog oprašta uvijek! To je radost: znati da nam je Bog oprostio. Svećenicima, ispovjednicima uvijek kažem: opraštajte sve i ne ispitujte previše. Uvijek opraštajte sve!

Riječ "Evanđelje" znači Radosna vijest. Stoga se ne može razgovarati s tužnim i tamnim licima, nego s radošću onih koji su pronašli skriveno blago i dragocjeni biser. Sjetimo se pobude koju je sveti Pavao uputio vjernicima Crkve u Filipima, a sada upućuje i nama, riječ koju smo na početku čuli: ''Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima!'' (Fil 4,4-5).

Draga braćo i sestre, radujte se Isusovom radošću u našem srcu. Hvala!
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Papa Franjo

Još iz rubrike: