Psihičko stanje nacije – iskustva iz Republike Irske
Razgovor sa psihologinjom Sanjom Hržicom koja pruža trening/edukaciju odraslim osobama s nekom vrstom invaliditeta.
Živimo u svijetu koji se brzo mijenja. Jesmo li spremni na prilagodbe koje suvremeni način života nosi sa sobom? Razgovarali smo sa Sanjom Hržicom koja radi kao psiholog u Republici Irskoj u neprofitnoj organizaciji koja pruža trening/edukaciju odraslim osobama s nekom vrstom invaliditeta. "Invaliditet" u tom kontekstu, za neke vrste programa koje provodi, može biti sve što sprječava osobu da dođe do zaposlenja u zadnjih 6 mjeseci.
Kakve sve osobe susrećete u svakodnevnom radu?
Ovo bih shvatila kao filozofsko pitanje jer u svom radu srećem sve osobe. Osoba će doći kod mene na procjenu spremnosti za trening prije nego krene u trening samo ako je imala neki rizik na uputnici liječnika. U slučaju da to postoji, procjena se radi zbog toga da bismo odredili "snage i slabosti" i da utvrdimo da li imamo dovoljno sredstava (kvalificiranih zaposlenika, povezanost s vanjskim stručnim službama, pomoć u nastavi i financijskih sredstava za potporu u transportu itd.) da osiguramo uvjete da osoba ispred nas postigne svoj cilj koji navodi kao razlog zašto se prijavila na taj program. Svaka osoba koja dolazi kod nas je unikatna i posebna. Ciljevi, snage i slabosti su jedinstveni i za svakoga se posebno kreira trening u skladu s mogućnostima.
Koliko ozbiljan problem predstavljaju depresivna stanja i koje situacije pospješuju razvoj depresije?
Depresivna stanja, kao i većina bolesti (mentalne ili fizičke) predstavljaju ozbiljan problem na svim nivoima funkcioniranja društva. Prvo, za osobu koja boluje i treba pomoć, a ne zna ju tražiti ili ne nalazi pomoć koja joj treba. Drugo, za obitelj i bliske osobe jer će se neminovno osjećati bespomoćno i beskorisno za osobu koju vole. Zatim za poslodavce jer je teško zadržati i razumjeti osobu i prilagoditi radno mjesto njezinim/njihovim potrebama. Što se tiče uzroka depresije ne postoji jedan, ali rizični faktori bi bili genetska predispozicija, kemija mozga, stres, loša prehrana, zlouporaba supstanci, fizičko zdravlje i određena medicinska stanja.
Općenito, Vaš profesionalni pogled na društvo današnjice. Kamo idemo? Još je Erich Fromm prije više od pola stoljeća pisao o porastu samoubojstava u razvijenijim društvima, gdje smo danas?
Važno je spomenuti kvalitetu života i što to znači u "razvijenim društvima". Kažem pod navodnicima jer se očekivanja društva mijenjaju i umjesto da izgrađuju osobe, izgrađuju očekivanja od osoba i stvaraju besmislene stresove i "umjetne" ciljeve koji okreću naglasak s osobe na stvari, imovinu, mišljenja, osiguranja... Postalo je važnije da nas netko ne tuži jer se poskliznuo na bazenu nego da dijete nauči da, ako trči po skliskom, da može pasti. Oduzimamo ljudima odgovornost da uče, ili iz svog ili iz tuđeg iskustva. Ne doživljavamo pogreške i držimo prodike umjesto da podržimo učenje i otvaramo razgovore o iskustvima. Puno je kritika a malo konstruktivnog feedbacka. Postali smo usamljeni u gomili jer živimo u milijunskim gradovima gdje se ne osjećamo ugodno pokucati susjedu na vrata i tražiti šećera ili mlijeka za kavu. Socijalno smo izolirani jer nemamo prilike za socijalna iskustva. Idemo li sa svojom djecom kod svojih prijatelja koji imaju djecu? Dozvoljavamo li svojoj djeci da hodaju kilometre daleko da se druže s drugom djecom u parkovima? Učimo li ih da preuzmu odgovornosti u kući, za svoju braću i sestre? Obitelji su izuzetno male i puno je manje učenja socijalnih vještina u vlastitim domovima. Naše tijelo i mozak nisu građeni za današnji način života i trebat će mnogo vremena da biologija sustigne tehnološki napredak. Evolucijski gledano, zahtjevi na naš mozak i tijelo su se drastično promijenili u zadnjih 150 i više godina. Biološki gledano, naša biologija je počela prije 2.8 milijuna godina.
Zaključak za kraj - možda Vaš osobni osvrt na ovu temu i važnost psihologa u svijetu.
Rekavši sve prije, moj zaključak za kraj je i pogled na društvo današnjice i izuzetno je optimističan, jer vidim da se radi mnogo da se zadrži ono što je kroz razvoj ljudske vrste/osoba bilo dobro za sve. I zakonodavci i društvo su otvoreni za učenje i motivirani za promjenu. Važno je uzeti u obzir mnogo različitih perspektiva. Važno je i surađivati na svim nivoima i ne zaboraviti da ta jedna osoba čini društvo i da je svaka osoba važna. Bitno je hraniti koheziju, poštovanje i pouzdanje društva i svake osobe.
*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.