Snaga krhkosti

Već smo ranije u jednom članku pisali o krhkosti osoba s invaliditetom koju su one preobrazile u jakost, a ta nam njihova krhkost pomaže da prepoznamo i svoju vlastitu. Sada, u ovom tekstu, želimo konkretizirati sve već otprije napisano, kroz razgovor s divnom osobom Marijom Kotarski, profesoricom talijanskog i španjolskog jezika. Marija nam je svojim primjerom posvjedočila koliko je život vrijedan i lijep, samo trebamo otvoriti oči srca kako bismo to vidjeli. Iako je u invalidskim kolicima, Marija živi život punim plućima i sve što joj život donese promatra kroz prizmu vjere kao jedan dar od Gospodina. Kako sama ističe, 2023. godina za nju je bila prepuna blagoslova.

“Bogu hvala, ova godina bila mi je najsretnija u mome životu. Ostvarila sam neke svoje ciljeve koje sam dugo sanjala i napokon ih ostvarila. Napravila sam putovanje svog života i posjetila Meksiko gdje sam susrela Gospu od Guadalupe. Bilo je to najljepših 25 dana u mome životu i primila sam toliko blagoslova kao nikada prije. Puno toga čini me sretnom, ali nikada nisam bila sretna kao tada, a bilo je to vrlo emotivno iskustvo”, istaknula je Marija koja voli putovanja. Za svoje sljedeće putovanje izabrala je Kolumbiju, a želja joj je posjetiti sve zemlje hispanske Amerike.

Osvrnula se i na svoj vjerski život i Crkvu koja predstavlja dom zajedništva svim ljudima, pa tako i osobama s invaliditetom.

“Bilo je, na žalost, i razdoblja kada sam osjećala da Crkva nije moj dom, ali većinom sam ju doživljavala kao svoj dom. Izdvojit ću dvije situacije kada sam bila odbijena od Crkve jer sam osoba s invaliditetom. Prvi put se to dogodilo 2011. godine kada sam trebala ići na Svjetski dan mladih u Madrid. Javila sam se nadbiskupiji, ali su me odbili. Drugi put to se dogodilo ranije, kada sam trebala u župu ići na svetu pričest. Hajdemo reći da nisam bila odbijena, ali izostala je adekvatna reakcija mog tadašnjeg župnika. Kad su sva djeca vježbala dati ‘mir s tobom’, nitko mi nije htio pružiti ruku i dati mir. Ja se toga ne sjećam, ali moja majka dobro se sjeća tog događaja. To ju je jako pogodilo. Tada je odlučila da ne idem preko te župe na krizmu... Tada sam bila ljuta i generalizirati, govoriti ružne stvari zbog lošeg iskustva, ali danas vidim da to nije bilo iz loše namjere, već zbog straha od nepoznatog”, posvjedočila je Marija.

Danas je posve drukčija situacija, a Marija je posebno sretna zbog pontifikata pape Franje koji je posebno pokazao razumijevanje i ljubav spram osoba s invaliditetom. Za Svetoga Oca te osobe nisu predmeti, već ljubljena djeca. To je vrlo važno, posebice jer društvo često jednosmjerno gleda na osobe s invaliditetom. Ipak, Marija tvrdi kako su i same osobe s invaliditetom u određenoj mjeri odgovorne za to što ih društvo promatra kao nemoćne i manje vrijedne. Mišljenja je da trebaju prvenstveno prihvatiti same sebe, svoja ograničenja i svoju krhkost i ne odbijati pomoć drugih. A tek kad osobe s invaliditetom prihvate i zavole sebe, to će moći učiniti i društvo u kojem žive.
 

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.