"Ogovaranje je kuga za živote ljudi i zajednica, jer donosi podjele, patnju i sablazan"
Donosimo prijevod nedjeljnog nagovora pape Franje uz molitvu Anđeo Gospodnji s Trga sv. Petra u Vatikanu.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje nam danas govori o bratskoj opomeni (usp. Mt 18,15-20), koja je jedna od najviših izraza ljubavi, ali i jedan od najzahtjevnijih. Kad se brat po vjeri ogriješi o tebe, ti mu bez ljutnje pomozi ispravljajući ga.
Na žalost, oko onih koji pogriješe često se najprije stvori trač, u kojem za pogrješku saznaju svi, s puno detalja, osim te osobe! To nije u redu i nije drago Bogu. Neumorno ponavljam da je ogovaranje kuga za živote ljudi i zajednica, jer donosi podjele, patnju i sablazan, a nikako ne pomaže poboljšanju i rastu. Veliki duhovni učitelj, sveti Bernard iz Clairvauxa, rekao je da su jalova znatiželja i površne riječi prve stepenice na ljestvama oholosti, koje ne vode prema gore, nego prema dolje, gurajući čovjeka u propast i uništenje (usp. ''Stupnjevi poniznosti i oholosti'').
Isus nas, međutim, uči da se ponašamo drukčije. Evo što On danas kaže: "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo" (r. 15). Razgovaraj s njim "jedan na jedan", iskreno, kako bi mu pomogao da shvati gdje griješi. Učinite to za njegovo dobro, svladavajući sram i pronalazeći istinsku hrabrost, a to je ne govoriti loše, već reći mu stvari u lice krotko i ljubazno.
No, možemo se zapitati što ako to nije dovoljno? Što ako ne razumije? Tada trebate potražiti pomoć. Ali, budite oprezni: ne onoga iz skupine ogovaranja! Isus kaže: "Uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu…" (r. 16), misleći na ljude koji uistinu žele pružiti ruku bratu ili sestri koji su pogriješili.
Što ako i dalje ne razumije? Zatim, kaže Isus, uključi zajednicu. No, i tu budimo precizni: to ne znači staviti osobu na stup srama, javno ju osramotiti, već ujediniti napore svih da joj se pomogne da se promijeni. Upiranje prstom nije dobro, dapače onima koji su pogriješili često otežava da prepoznaju svoju pogrješku. Naprotiv, zajednica mora dati njemu ili njoj osjećaj da je, dok osuđuje pogrješku, uz tu osobu molitvom i ljubavlju, uvijek spremna ponuditi oproštenje i započeti ispočetka.
Štoviše, Isus danas kaže da, ako brat i ne sluša zajednicu, mora postati "kao poganin i carinik" (r. 17). Ali, znamo da je jedna od stvari koju mu ondašnji 'pravomišljenici' nisu oprostili upravo to što je bio s poganima i carinicima. To dobro zna i sam evanđelist Matej koji piše, jer i on je bio jedan od njih, da je bio pozvan od Isusa dok je bio carinik (usp. Mt 9,9)!
Zapitajmo se: kako se ponašam prema onima koji griješe protiv mene? Držim li to u sebi i nakupljam ljutnju? Stvaram li time priliku da ogovaram iza leđa? Ili pokušavam razgovarati s njim? Molim li se za njega ili nju, tražim li pomoć za činjenje dobra? A naše zajednice, brinu li se za one koji padnu, kako bi mogli ustati i započeti novi život? Upiru li prstom ili šire ruke?
Neka nam Marija, koja je nastavila ljubiti iako su ljudi osuđivali Njezina Sina, pomogne uvijek tražiti put dobra.
