Papa na Angelusu: Krist je središte našeg života i cilj cijelog našeg zalaganja u Crkvi i društvu

Tu vjeroispovijest apostola izaziva sâm Isus, koji svoje učenike želi voditi da bi poduzeli odlučujući korak u svom odnosu s Njim. Zapravo, cijelo Isusovo putovanje s onima koji ga slijede, posebno s dvanaestoricom, putovanje je odgoja njihove vjere. Prije svega, pita ih: „Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?“ (Mt 16; 13).

Govoriti o drugima nije toliko zahtjevno. No, u ovom je slučaju ovo pitanje perspektive vjere, a ne trač; a čini se da se učenici natječu u iznošenju različitih mišljenja, koja su u velikoj mjeri možda i njihova. Zapravo, Isus iz Nazareta smatran je prorokom (Mt 16; 14).

Drugim pitanjem Isus ulazi u bit: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Mt 16; 15). U ovom trenutku kao da primjećujemo nekoliko trenutaka tišine, jer svatko je od prisutnih pozvan uključiti se, očitujući zašto slijedi Isusa. Zbog toga je određeno oklijevanje više nego normalno. Šimun ih iz neugodnosti izvlači svojom izjavom: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16; 16). Taj mu odgovor, tako pun i blistav, ne dolazi iz trenutačnog poticaja, koliko god bio velikodušan, već je plod posebne milosti nebeskog Oca. Sâm mu Isus kaže: „ (…) jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima.“ (Mt 16; 17).

U isto vrijeme, Šimunov spreman odgovor Gospodin prepoznaje kao plod milosti, te svečanim tonom dodaje: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16; 18). Ovom potvrdom Isus Šimunu očituje značenje novog imena koje mu je dao: „Petar – Stijena“: vjera koju je upravo očitovao jest „kamen“ koji se ne može urušiti, kamen na kojem Sin Božji želi sagraditi svoju Crkvu, tj. svoju zajednicu.

Isusovo pitanje danas je upućeno svakom od nas: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ To znači da ne treba dati teoretski odgovor, već onaj koji uključuje vjeru, odnosno život, jer vjera je život; odgovor koji i od nas, poput prvih učenika, traži unutarnje slušanje Očeva glasa i suglasje s onim što Crkva, okupljena oko Petra, nastavlja naviještati. To je pitanje razumijevanja tko je Krist za nas: On je središte našeg života i cilj cijelog našeg zalaganja u Crkvi i društvu.

Neophodno je i hvalevrijedno što je pastoralna briga u našim zajednicama otvorena tolikim siromašnim i hitnim slučajevima. Ljubav je uvijek glavni put savršenstva, ali potrebno je da djela solidarnosti ne ometaju odnos s Gospodinom Isusom. Kršćanska ljubav nije jednostavna filantropija. S jedne strane, ona bližnjega promatra Isusovim očima, a s druge strane, ona znači vidjeti Isusa na licima siromašnih. Presveta Marija, blagoslovljena jer je povjerovala, neka nam bude vodič i uzor na putu vjere u Krista te nas osvijesti da povjerenje u Njega daje pun smisao našoj ljubavi i cijelom našem postojanju.