Papa na Angelusu: 'Samo Isus daje život vječni kad prestane život ovdje na zemlji'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U evanđelju današnje liturgije, Isus nastavlja propovijedati ljudima koji su vidjeli čudo umnažanja kruhova. Poziva te ljude na kvalitativni skok: nakon što ih je podsjetio na manu kojom je Bog hranio očeve na dugom putovanju kroz pustinju, sada sebe predstavlja kao kruh. Jasno kaže: 'Ja sam kruh života' (Iv 6,48).

Što znači kruh života? Za život je potreban kruh. Oni koji su gladni ne traže probranu i skupu hranu, već kruh. Nezaposleni ne traže ogromne plaće, već 'kruh' posla. Isus se otkriva kao kruh, odnosno kao ono 'bitno', neophodno za svakodnevni život. Ne neki kruh među mnogim drugima, već kruh života. Drugim riječima, bez njega ne živimo već životarimo jer samo On hrani našu dušu, samo nam On oprašta zlo koje sami ne možemo nadvladati, samo nam On pomaže da se osjećamo voljenima čak i kada nas drugi razočaraju, samo nam On daje snagu voljeti i opraštati i onda kada je teško, samo On daje mir srcu koje ga traži, samo On daje život vječni kad život ovdje na zemlji prestane.

Ja sam kruh života. Ostanimo na ovoj prekrasnoj Isusovoj slici. On je mogao raspravljati, govoriti o tome, ali – to znamo - Isus govori u prispodobama, a u ovoj rečenici: 'Ja sam kruh života', on u potpunosti sažima cijelog sebe i svoje poslanje. To će se u punini vidjeti na kraju, na Posljednjoj večeri. Isus zna da Otac od njega traži ne samo da ljudima daje hranu, već i da daruje sebe, da razlomi sebe, svoj život, svoje tijelo, svoje srce kako bismo imali život. Ove Gospodinove riječi bude u nama čuđenje zbog dara euharistije. Nitko na ovom svijetu, koliko god volio drugu osobu, ne može postati za nju hrana. Bog je to učinio i čini za nas. Obnovimo ovo čuđenje. Učinimo to štujući Kruh života, jer štovanje ispunjava život čuđenjem.

U Evanđelju, umjesto da su sretni, ljudi ostaju sablažnjeni. Misle: 'Poznajemo ovog Isusa, poznajemo njegovu obitelj, kako može reći: Ja sam kruh koji je sišao s neba?' Možda smo se i mi sablaznili: bio bi nam prikladniji Boga koji je na Nebu, koji se ne upliće, kako bi mi mogli upravljati stvarima ovdje dolje. No Bog je postao čovjekom kako bi ušao u konkretnost svijeta. I sve u našem životu ga zanima. Možemo mu govoriti o osjećajima, poslu, danu, svemu. Isus želi bliskost s nama. Što ne želi? Ne želi biti u drugom planu. On koji je kruh ne želi biti zanemaren i ostavljen po strani, ili pozvan samo kad ga trebamo.

Ja sam kruh života. Najmanje jednom dnevno nalazimo se zajedno kako bi jeli; možda navečer, s obitelji, nakon posla ili učenja. Bilo bi lijepo, prije lomljenja kruha, pozvati Isusa, kruh života, zamoliti ga jednostavno da blagoslovi ono što smo učinili i ono što nismo uspjeli učiniti. Pozovimo ga u kuću, pomolimo se na 'domaći' način. Isus će biti s nama za stolom, a mi ćemo biti nahranjeni onom uzvišenijom ljubavlju.

Neka nam Djevica Marija, u kojoj je Riječ tijelom postala, pomogne rasti dan po dan u prijateljstvu s Isusom, kruhom života