Pročelnik Tajništva za gospodarstvo Svete Stolice objašnjava smanjenje troškova

Pročelnik Tajništva za gospodarstvo Svete Stolice, p. Juan Antonio Guerrero Alves, u razgovoru za Radio Vatikan pojasnio je uzroke smanjenja proračuna Svete Stolice za 2021. godinu, prenosi u subotu 13. ožujka hrvatski ured Vatican Newsa.

– Planirani troškovi Svete Stolice za 2021. godinu najmanji su u novijoj povijesti, no uštede su napravljene bez smanjenja službi koje pomažu Papinu poslanju, uz zadržavanje plaća i radnih mjesta zaposlenika. Trebamo potporu vjernika – rekao je p. Juan Antonio Guerrero Alve.

Objasnio je kako je krizu izazvala pandemija koja je uzrok smanjenja proračuna u kojem su očekivani prihodi mnogo niži od onih iz 2019. godine, tj. 30 % manji. 

– U ovom vrlo teškom vremenu, oko 50 % proračuna čine troškovi za zaposlenike. Taj je trošak u 2020. godini porastao za 2 % u odnosu na 2019. Zaštita radnih mjesta i plaća dosad je bila prioritet. Mjere koje smo usvojili za 2020. godinu odnose se na drastično smanjenje savjetničkih troškova (1,5 milijuna eura); otkazivanje svih događaja koji su zakazani za 2020. godinu, uključujući posjete 'ad limina', plenarne skupštine, konferencije, kongrese i slične događaje (1,3 milijuna eura); radikalno ograničenje svih putovanja (3 milijuna eura); obustavu planirane kupovine opreme (0,9 milijuna eura); obustavu radova na obnovi nekretnina koji nisu žurni ili se mogu odgoditi (4,8 milijuna aura) – rekao je.

Naglasio je kako Vatikan nije poduzeće, država poput bilo koje druge, ni nevladina organizacija. 

– Iskustvo pokazuje da bi Crkva bez financijskih rezervi ipak nastavila djelovati i provoditi svoje poslanje naviještanja Evanđelja, kreativnošću koju joj je Duh Sveti nadahnuo u povijesnim prilikama u kojima se to dogodilo. Stoga se nadamo da se to ne će dogoditi. Ono što moramo izbjeći jest namjeran gubitak sredstava ili gubitak zbog lošeg upravljanja – dodao je.

'Petrov novčić', običaj davanja godišnjeg dobrovoljnog priloga koji se prikuplja oko blagdana svetih Petra i Pavla, namijenjen je Papi kao nasljedniku sv. Petra, služi za troškove 'Papina poslanja jedinstva u ljubavi koje on izvršava kroz različite dikasterije'.

– Novost je u tome što smo imali niz godina u kojima donacije koje smo primili, uključujući Petrov novčić, nisu pokrivale troškove toga poslanja i posljedica su toga potrošene rezerve koje su prethodno skupljene kao i Petrov novčić. Zbog smanjenja prihoda, u 2020. godini možemo procijeniti (završni račun, naime, još nije zatvoren) smanjenje rezervi za više od 40 milijuna eura. Sada možemo očekivati da će se to isto ponoviti ove godine – rekao je.

Posebno je zahvalio vjernicima koji su iskazali velikodušnost u ovoj vrlo teškoj godini.

– Nova situacija koja je nastala nakon pojavljivanja bolesti COVID-19 nije nas zabrinula, jer smo prošle godine, na primjer, mnoge susrete održali putem videokonferencija i tako mnogo uštedjeli. Napredujući u učinkovitosti, s manje činimo više kako bismo uštedjeli. Poboljšavamo transparentnost kako bi vjernici znali što se radi s njihovim donacijama. Ako se ta situacija predugo nastavi, ne ćemo moći zadržati deficit, osim uz potporu vjernika – napomenuo je p. Guerrero Alves.

Govoreći o reformi koju je želio Papa i koja, među ostalim, ide za tim da se sva sredstva Državnog tajništva prebace na Upravu dobrima Apostolske Stolice (APSA), pročelnik Tajništva za gospodarstvo Svete Stolice izvijestio je da je to izvršeno, također zato što je većina sredstava već prenesena.

– Postoji samo još mali dio za koji treba urediti neke pravne stvari, no uskoro će i on biti prebačen. Generalni revizor provodi provjeru kako bi ispitao stanje različitih računa. Transparentnost je neophodna i korisna je za interno upravljanje sredstvima, za smanjenje troškova upravljanja i povećanje troškove poslanja. S druge strane, vjernici zaslužuju transparentnost, moraju znati kako Crkva troši ono što prima. To je za nas pitanje vjerodostojnosti. Prvi smo koji moraju pokazati da socijalni moral Crkve i moralni kriteriji koje podržavamo, djeluju i vrijede. Često se kaže da se Crkva u upravljanju svojim sredstvima mora prilagoditi međunarodnim kriterijima. Trebamo težiti kako bismo postali međunarodni model na koji se drugi oslanjaju – zaključio je.