Radosno služenje vjere koja se uči u zahvalnosti

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Čuli smo jednostavan i dirljiv izvještaj o ozdravljenju Šimunove punice – koji se još ne zove Petar – u inačici Markova evanđelja. Kratka epizoda iznesena je, s malim, ali sugestivnim varijacijama, također u drugim dvama sinoptičkim evanđeljima. ''Šimunova punica ležala je u ognjici'', piše Marko. Ne znamo je li to bila blaga bolest, ali u starijoj dobi čak i obična temperatura može biti opasna. Kad ostariš, više ne zapovijedaš vlastitim tijelom. Mora se naučiti kako odabrati što učiniti, a što ne. Snaga tijela postaje manja i napušta nas, čak i ako naše srce ne prestaje željeti. Stoga je potrebno naučiti pročišćavati želju: biti strpljiv, birati što tražiti od tijela, od života.

Bolest pogađa starije osobe na drukčiji i nov način u odnosu na vrijeme kad si mlad ili odrastao. To je poput teškog udarca koji pogađa ionako teško vrijeme. Bolest staraca kao da ubrzava smrt i u svakom slučaju skraćuje vrijeme života koje već smatramo kratkim. Uvlači se sumnja da se ne ćemo oporaviti, da će "ovaj put biti posljednji put da se razbolim...". Nemoguće je sanjati o nadi u budućnost koja se čini nepostojećom. Poznati talijanski književnik Italo Calvino pisao je o gorčini starih ljudi koji više pate zbog gubitka onog nečeg iz prošlosti nego što uživaju u dolasku novog. No, evanđeoski prizor koji smo čuli pomaže nam da se nadamo i već nam nudi prvu pouku: Isus ne posjećuje sam bolesnu staricu, ide tamo zajedno sa svojim učenicima.

Kršćanska je zajednica ta koja se mora brinuti za starije osobe: rodbinu i prijatelje. Posjetiti starije trebaju činiti mnogi, zajedno i često. Nikad ne smijemo zaboraviti ova tri retka iz Evanđelja. Osobito danas, kada je broj starijih znatno porastao. Moramo osjećati odgovornost posjetiti starije koji su često sami i u svojim molitvama prikazati ih Gospodinu. Sam Isus naučit će nas kako ih ljubiti. ''Društvo istinski prihvaća život onda kada prepozna da je dragocjen čak i u starosti, u invalidnosti, u teškoj bolesti i kada se gasi'' (Poruka Papinskoj akademiji za život, 19. veljače 2014.). Kad je Isus ugledao stariju bolesnu ženu, uzima ju za ruku i ozdravlja dižući ju na noge. Ovom nježnom gestom ljubavi Isus daje prvu pouku učenicima: spasenje se naviješta ili, bolje rečeno, priopćava pažnjom toj bolesnoj osobi a vjera ove žene zablistala je u zahvalnosti za Božju nježnost koja se nad nju sagiba.

Kultura odbacivanja današnjice kao da želi izbrisati starce. Uništiti starost u svrhu promoviranja mladosti. To je laž. Moramo odmalena naučiti djecu, mlade da idu k bakama, djedovima, da ih posjećuju. Ako nema dijaloga među mladima i starijima, ti mladi ne će imati korijene i čovječanstvo će otići u krivo.
Ako je prvu lekciju dao Isus, drugu nam daje starica, koja je ''ustala i počela ih posluživati''. Čak i kao starija osoba, može se služiti zajednici. Dobro je da stariji još uvijek njeguju odgovornost služenja, pobjeđujući time napast da se stave po strani. Gospodin ih ne odbacuje, naprotiv, ponovno im daje snagu da služe. I želim primijetiti da u priči nema posebnog naglaska evanđelista: to je normalnost nasljedovanja koju će učenici naučiti, u svom svojem značenju, na putu formacije koju će doživjeti u Isusovoj školi.

Stariji koji su sačuvali raspoloživost za ozdravljenje, utjehu, zagovaranje za svoju braću i sestre – bili oni učenici, stotnici, ljudi koje su mučili zlodusi, odbačeni ljudi – najviše su svjedočanstvo čistoće zahvalnosti koja prati vjeru. Kad bi starije, umjesto da budu odbačeni i maknuti s pozornice događaja koji obilježavaju život zajednice, stavili u središte kolektivne pozornosti, bili bi ohrabreni u vršenju dragocjene službe zahvalnosti prema Bogu koji ne zaboravlja ni jednoga. Zahvalnost starijih za darove koje su primili od Boga u svom životu, kako nas uči Petrova punica, vraća zajednici radost suživota i daje vjeri učenika bitnu značajku njezina odredišta.

Ali, moramo dobro razumjeti da se duh zagovora i služenja, koji Isus nudi svim svojim učenicima, ne tiče samo žena: nema sjene tog ograničenja u Isusovim riječima i djelima. Evanđeoska služba zahvalnosti za Božju nježnost ni na koji način nije zapisana u gramatici muškarca gospodara i žene sluškinje. Međutim, to ne oduzima ženama da, o zahvalnosti i nježnosti vjere, mogu naučiti muškarce stvarima koje im je teže razumjeti. Petrova punica, prije nego što su apostoli stigli tamo, putem nasljedovanja Isusa, pokazala je i njima put. A posebna nježnost Isusa, koji je "dodirnuo njezinu ruku" i "nježno se sagnuo" nad njom, od početka je jasno pokazala Njegovu posebnu osjetljivost prema slabima i bolesnima, što je Sin Božji zasigurno naučio od svoje Majke.

Molim vas, naučimo djecu da budu blizu starijih kako bi se od njih naučili mudrosti, jer jedino će tako opstati kultura današnjice.