''Vjera nije 'uspavanka', nego vatra koja nas i noću drži budnima''

U Evanđelju današnje liturgije nalazi se Isusov izričaj koji nas uvijek pogađa i propitkuje. Dok je na putu sa svojim učenicima, On kaže: "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!'' (Lk 12,49). O kakvu je ognju riječ? I kakvo značenje ove riječi imaju za nas danas?

Kao što znamo, Isus je svijetu došao donijeti Evanđelje, odnosno Radosnu vijest Božje ljubavi svakome od nas. Stoga nam govori da je Evanđelje poput vatre, jer to je poruka koja, kad uđe u povijest, spaljuje staru uravnoteženost života, izaziva nas da iziđemo iz individualizma, da nadvladamo sebičnost, da iziđemo iz ropstva grijeha i smrti u novi život Uskrsloga. Evanđelje ne ostavlja stvari onakvima kakve jesu, već izaziva promjenu i poziva na obraćenje. Ne daje lažni unutarnji mir, nego raspiruje nemir koji nas pokreće, tjera nas da se otvorimo Bogu i braći. Evanđelje je poput vatre: dok nas grije Božjom ljubavlju, želi spaliti našu sebičnost, rasvijetliti mračne strane života, uništiti lažne idole koji nas zarobljavaju.

Na tragu biblijskih proroka – sjetimo se na primjer Ilije i Jeremije – Isus je obasjan vatrom Božje ljubavi i, da bi ona planula u svijetu, On se utjelovljuje, ljubeći do kraja, sve do smrti, smrti na križu (usp. Fil 2,8). Ispunjen je Duhom Svetim, koji se uspoređuje s vatrom, a svojim svjetlom i svojom snagom otkriva milosrdno Božje lice i daje nadu izgubljenima, ruši prepreke marginalizacije, liječi rane tijela i duše, obnavlja duhovnost svedenu na izvanjske geste.

Što onda ta Isusova riječ znači za nas? Poziva nas da ponovno rasplamsamo plamen vjere, kako ona ne bi postala manje važna stvarnost ili sredstvo individualnog blagostanja koje nas tjera da pobjegnemo od izazova života i od obveza u Crkvi i društvu. Zapravo – rekao je otac de Lubac – vjera u Boga ''umiruje (nas), ali ne onako kako bismo željeli: to jest, ne daje nam paralizirajuću iluziju ili blaženo zadovoljstvo, već nam omogućava da djelujemo'' (Sulle vie di Dio, Milano 2008., 184). Ukratko, vjera nije 'uspavanka' koja nas uspavljuje, nego vatra koja nas i noću drži budnima i radišnima!

Stoga se možemo zapitati: jesam li zagrijan za Evanđelje? Čitam li ga često? Nosim li ga sa sobom? Smješta li me vjera koju ispovijedam i slavim u blaženi mir ili u meni pali oganj svjedočanstva? To se možemo zapitati i kao Crkva: gori li u našim zajednicama oganj Duha, žar za molitvom i milosrđem, radost vjere, ili se vučemo umorni, s tupim izrazom lica i žalopojkom na usnama?

Braćo, sestre, ispitajmo se da bismo i mi poput Isusa mogli reći: ''Zapaljeni smo ognjem Božje ljubavi i želimo ga 'baciti' u svijet, donijeti svima, kako bi svatko otkrio Očevu nježnost i iskusio Isusovu radost koja širi srce i čini život lijepim''. Pomolimo se za to Svetoj Djevici: neka nas zagovara Ona koja je primila oganj Duha Svetoga.