Zašto trebamo prigrliti svoje križeve

U vremenu kada se gotovo svake neugodne situacije pokušavamo brzo riješiti, patnja nam sve teže pada. Loš dan popravljamo skrolanjem, teške razgovore odgađamo, a čim nam postane neugodno tražimo način da pobjegnemo. Ipak, bez obzira na sve te male bijegove, život nas prije ili kasnije sustigne.

Upravo na to podsjeća i Veliki tjedan. Kristov put prema križu pokazuje kako izbjeći bol, nego kako kroz nju proći, a to je možda dio koji nam danas najteže sjeda.

Živimo u vremenu u kojem se očekuje da sve ide glatko. Ako nešto zapne, ako boli ili traje duže nego što bismo htjeli, odmah tražimo izlaz i bol doživljavamo kao problem koji treba izbjeći, a ne kao dio života.

Međutim, postajemo sve svjesniji da stalno izbjegavanje onoga što nam je neugodno dugoročno ne pomaže. Naprotiv, postajemo sve manje spremni nositi se s ozbiljnijim životnim situacijama i jednostavno se odviknemo od toga da nešto izdržimo.

Veliki tjedan uči nas nešto skroz drugačije. Ne to da patnju trebamo tražiti, ali jasno pokazuje da je ne možemo preskočiti. Križ nije nešto što se zaobilazi, nego dio puta.

I možda je baš u nošenju križa ključ koji danas često previdimo. Prilika da, umjesto da izbjegnemo svaku bol, naučimo ostati i izdržati kad postane teško — u odnosima, u problemima, u vlastitim slabostima.

Jer ono od čega najčešće bježimo upravo je ono kroz što moramo proći da bismo mogli rasti i uskrsnuti. I kao ljudi, i kao društvo.