Zauvijek zajedno u ljubavi

Starost može biti itekako teška, posebno ako je protkana samoćom i nedostatkom ljubavi. Kad se na sve to nadovežu i razne bolesti i patnje, starost postaje surova i mučna. Također, starost može biti ispunjena radošću, srećom i ljubavlju. O tome nam svjedoči Stjepan iz Siska koji je dugi niz godina posvetio svojoj supruzi koja je oboljela od multiple skleroze. Kako svjedoči, u njezinu slučaju bolest je brzo napredovala. Tako je od poletne i pokretne žene za samo nekoliko mjeseci Marica bila prisiljena sjesti u invalidska kolica.

– Sve je nekako došlo preko noći. Kao da smo jučer imali puno dvorište domaćih životinja i o njima zajedno brinuli. Imali smo ispunjen život na selu. Mara se o svemu brinula dok sam bio na poslu, a u popodnevnim satima bih i ja pomogao, kada bih došao s posla. Ali, eto... Došla je bolest niotkuda. Mara je završila u kolicima, a ja sam otišao u prijevremenu mirovinu kako bih se brinuo o njoj. Bilo je teško, pogotovo na samom početku. Trebao sam se priviknuti da sam sad stalno kod kuće i da imam potpuno drugačiju situaciju.

Kako je vrijeme prolazilo, Stjepanova supruga bila je sve slabija, a s multiplom sklerozom došle su i neke druge bolesti. Od stalnog sjedenja dobila je dekubitus (rane na koži koje nastaju uslijed pritiska), a imala je i problema s mokraćnim sustavom, prvenstveno s bubrezima koji su slabije radili.

– Dežurao sam svaku noć. Mara se budila i po nekoliko puta. Sama nije mogla ustati iz kreveta, pa sam joj ja pomagao. Danju bih ju odvezao i na ulicu, pokazivao joj naš vrt... Vodili smo duge razgovore i često se prisjećali naše mladosti. I tako je to potrajalo punih devet godina. Onda je preselila k Bogu nakon što je mjesec dana provela u bolnici.

Stjepan svjedoči kako ga je život sa suprugom u invalidskim kolicima još više zbližio s njom u ljubavi. Kako sam kaže, bolest im je bila darovana da ih zbliži.

– Da nije bilo te Marine bolesti, možda se ne bismo toliko zbližili. Tko je u braku, zna o čemu govorim. Biti blizak s nekim je jedno, ali živjeti s drugom osobom u jednom duhu, jednoga srca, to je nešto drugo. A ona me je puno toga naučila tijekom tih devet godina – nisam prije toga znao kuhati. Znao sam ispeći jaja, ništa posebno, a onda sam morao naučiti i kuhati za nju. To je još jedno lijepo iskustvo. I sada, kada je više nema, znam da motri na mene s neba – završio je svoje svjedočanstvo Stjepan.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.