Prema židovskom kalendaru tjedan je trajao sedam dana, a posljednji dan u tjednu bila je subota. Taj dan bio je dan počinka, šabat, jer se prema prvom izvještaju o stvaranju u Knjizi Postanka taj dan i Bog odmarao.

Prvi kršćani taj su dan počeli slaviti dan kasnije jer je prvog dana u tjednu Isus uskrsnuo. Prema rimskom kalendaru to je bio dan Sunca, a kršćani su ga prozvali Danom Gospodnjim. Stoga je u mnogim jezicima naziv za nedjelju povezan s riječi 'Gospodin': domenica (tal.), domingo (špa.), dimanche (fra.). Englezi nedjelju nazivaju 'sunday' prema rimskom Danu Sunca, dok se u hrvatskom jeziku koristi riječ 'nedjelja'.

Kao što i sama hrvatska riječ sugerira, radi se o danu u kojem se počiva od svega rada, osim onog najnužnijeg. Za to je zaslužan rimski car Konstantin I., prvi kršćanski car koji je 313. godine proglasio kršćanstvo jednakom religijom u carstvu, da bi 321. godine tadašnji 'Dan Sunca' proglasio obveznim praznikom za kršćane i mitraiste.