Desetljećima slavljen kao početak antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, 27. srpnja 1941. godine počela su protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u okolici ličkog mjesta Srb, nedaleko od Gračaca, imalo pridjev hrvatski. Prvi su na najokrutniji način stradali članovi obitelji Ivezić iz sela Brotnja, čijih je 37 članova, najviše žena, djece i staraca, živo bačeno u jamu. I u obližnjim hrvatskim mjestima protjerani su i ubijani nedužni, a njihovi su domovi spaljeni do temelja. Njihov je zločin bio taj što su Hrvati i katolici.
Tako je bilo i u do rata bogatom i lijepom mjestu Boričevac, koje je u četničko-komunističkom pohodu početkom kolovoza 1941. godine izgorjelo u samo sat vremena. Njegovi su stanovnici morali u progonstvo po cijeloj Hrvatskoj, ali i svijetu, i nikad se poslije toga nisu vratili svojim kućama.