Često Boga promatramo kao sudca. Kao nekog tko je dalek i hladan. Stoga mu se, svojim dobrim djelima, želimo pod svaku cijenu svidjeti. U svemu tome nerijetko ne uspijemo ostvariti onaj odnos pun povjerenja između Oca i sina.
Međutim, Božja ljubav nije uvjetovana našim dobrim djelima. On nam, iz čiste ljubavi prema nama, ne zbog naših zasluga, uvijek govori: "Ti si sin moj ljubljeni! Ti si kći moja ljubljena!"
Jesmo li mi svjesni dara Predragocjene Krvi Kristove? Jesmo li svjesni njezine snage? Ona nas čisti, ona nas pere!
Koliko samo Bog ljubi tebe i mene, koliko samo ljubi grješnika! Danima bismo mogli o tome razmatrati a da ni jedan posto tog otajstva ne bismo uspjeli niti odškrinuti...
Isus nas svakodnevno, ali nenametljivo, poziva na dublji odnos. Odazovimo se tom pozivu.
Bog želi da se neprestano razvijamo, ali, ono još važnije, želi da budemo svjesni da smo u svemu ovisni o Njemu.
Čime hranim svoju dušu? Evanđeljem ili nekim drugim sadržajem?
Oče, pomozi nam u tome da tebi prepustimo svoje nutarnje boli i rane.
