Nemojmo svoj užurbani način života promatrati kroz prizmu osude. Bog nas razumije i ne gleda nas s osudom. On samo čezne za odnosom, čezne za tim da uđe u svaki aspekt našeg života - tako i u našu užurbanost.
Kakav je moj odnos prema Evanđelju? Je li ono hrana mojoj duši? Kada sam ga posljednji put otvorio, pročitao i pustio da me vodi?
Svaki naš rad koji činimo s Bogom postaje naša svakodnevica! Pozovi Gospodina u svoju svakodnevicu!
Nema te boli koju Evanđelje ne bi izliječilo! Uzmimo Evanđelje i nahranimo se njime!
Imam sve, ali koliko sam zaista ispunjen? Prijatelji, imamo li Krista u srcu? Jer ako Njega nemamo – što nam sve drugo vrijedi?
Jesmo li spremni slušati Kristove riječi i baciti mrežu kamo nas On zatraži?
Kristova Riječ je lijek za sve one teške i negativne riječi koje su nam kroz život izgovarali naši bližnji, ali i drugi ljudi oko nas. Dopustimo toj Riječi da nas nanovo preoblikuje i udahne tako novi život u nas.
