Kad čovjek u povjerenju izgrađuje odnos s Bogom i izbaci oholost, spušta na sebe Očeve blagoslove. Svaki put kad nismo uvjetovali Gospodina, kad smo ostajali vjerni u malome, možemo uvidjeti silna Božja djela, prepuštamo se Gospodinu i On nas vodi. Imamo li povjerenja u Boga?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
Poslušajmo novu Živu riječ i otvorimo srce da nam ona pomogne kako da ispunimo duhovnu prazninu. Razmislimo što nam je sve Bog dao i zapitajmo se jesmo li mu zahvalni.
Osluškujemo li Božje pozive i pripremamo li srca na primanje Njegovih milosti? Jesmo li svjesni da nismo sami sebi spasitelji?
Imamo li otvoreno srce i um za čuti Kristovu riječ, za čuti Kristov poziv ka obraćenju? Pričamo li Bogu o svojim životnim situacijama?
Prihvaćam li svoj križ i dozvoljavam li Gospodinu da me kroz patnju pročisti i približi k sebi? Vjerujem li da je život s križem blagoslov?
