Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Služiti tako lijepa riječ koja nosi mnoge obveze. Koliko sam spreman služiti svome bližnjem ili mi je to ispod časti?
Bog je strpljiv, a koliko smo mi strpljivi u našem životu?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
Poslušajmo novu Živu riječ i otvorimo srce da nam ona pomogne kako da ispunimo duhovnu prazninu. Razmislimo što nam je sve Bog dao i zapitajmo se jesmo li mu zahvalni.
Osluškujemo li Božje pozive i pripremamo li srca na primanje Njegovih milosti? Jesmo li svjesni da nismo sami sebi spasitelji?
