Često se zakopamo u vlastitu istinu i vlastitu pravednost. U toj zabludi se previše oslanjamo na sebe i slijepo donosimo odluke na temelju naše "pravednosti" i naše "istine". U svemu tome, uopće ne primjećujemo svoje slabosti i svoju neiscrpnu potrebu za Spasiteljem.
Molimo Gospodina da nam podari ponizno srce koje je svjesno svoje potrebe za Spasiteljem.
Kakav je moj odnos prema Evanđelju? Je li ono hrana mojoj duši? Kada sam ga posljednji put otvorio, pročitao i pustio da me vodi?
Svaki naš rad koji činimo s Bogom postaje naša svakodnevica! Pozovi Gospodina u svoju svakodnevicu!
Nema te boli koju Evanđelje ne bi izliječilo! Uzmimo Evanđelje i nahranimo se njime!
Imam sve, ali koliko sam zaista ispunjen? Prijatelji, imamo li Krista u srcu? Jer ako Njega nemamo – što nam sve drugo vrijedi?
Jesmo li spremni slušati Kristove riječi i baciti mrežu kamo nas On zatraži?
Kristova Riječ je lijek za sve one teške i negativne riječi koje su nam kroz život izgovarali naši bližnji, ali i drugi ljudi oko nas. Dopustimo toj Riječi da nas nanovo preoblikuje i udahne tako novi život u nas.
