Starost ne samo da gubi dostojanstvo nego se čak i sumnja zaslužuje li nastaviti živjeti. Dakle, svi smo u iskušenju da sakrijemo svoju ranjivost, bolest, svoje godine, svoju starost, jer bojimo se da su oni predvorje našeg gubitka dostojanstva. Zapitajmo se: je li ljudski poticati taj osjećaj? Zašto je moderna civilizacija, tako napredna i učinkovita, toliko neugodna spram bolesti i starosti? I zašto je politika, koja se toliko zalaže za definiranje granica dostojanstvenog opstanka, istodobno neosjetljiva na dostojanstvo osjećajnog suživota sa starima i bolesnima?

