Post i nemrs Čiste srijede prikazani za prestanak rata u Ukrajini

Svetom su Josipu tradicionalno na blagdan Pepelnice hodočastili župljani BDM Snježne iz Dubovca. Post i nemrs Čiste srijede ove su godine namijenili za mir u ratom pogođenoj Ukrajini. Upravo potaknuti željom pape Franje, te ohrabreni poticajima kardinala Josipa Bozanića, postovi i molitve prikazani su Bogu za sve koji pate, za one koji su u strahu, za bolesne, za one koji su morali napustiti svoje domove i svoje voljene te za one koji se moraju boriti.

U homiliji, mons. Mlakić između ostaloga je kazao kako korizma ima za cilj Božje milosrđe. Bez njega nam nije moguće doživjeti pravi smisao i radost života, koji se ne nalaze u prolaznosti ovoga svijeta. Još manje u grješnim užitcima. Oni ne samo da nas ne vode do istinske radosti, nego nas od nje udaljuju, kazao je propovjednik Mlakić te dodao kako je Bog u sebi pravedan prema nama, zato dolazi da nas spasi od grijeha i smrti. Božja pravednost je prema tome isto što i Božje smilovanje, Božja beskrajno milosrdna ljubav.

Vrhunac iskaza te ljubavi jest Isus, koji svojom žrtvom na križu ispunjava svu pravednost. Stoga uzvraćati Bogu na ljubav i činiti djela ljubavi prema braći jest vrhunac vjerničkog predanja Bogu, i samo to može u nama proizvesti istinsku radost. S takvim stavom valja pristupiti davanju milostinje, molitvi i postu, kazao je mons. Mlakić.

S obzirom na to da se već godinama u Nacionalnom svetištu na početku korizme slavi i Pepelnica umjetnika, pri kraju homilije mons. Mlakić kazao je da kad dobro promislimo, otkrit ćemo kako korizmeno odricanje ima itekako puno zajedničkog s umjetničkim govorom o svetome. Kao što je svrha korizmenog odricanja, jer čisti našu dušu, da nas osposobi te da bolje možemo spoznati Božju otajstvenu ljubav, tako je svrha svete umjetnosti isto to: da nam približi otajstvo svetoga, otajstvo našega spasenja, da nam pomogne bolje vidjeti to što je našem oku nevidljivo, a umjetnička istančana mašta ga naslućuje. Stoga smo svi pozvani da na svoj način budemo umjetnici, da očima vjere promatramo ono što je našim tjelesnim očima skriveno: Božje beskrajno spasiteljsko milosrđe, zaključio je mons. Mlakić.

Misu su koncelebrirali župnik grkokatoličke župe u Stenjevcu, o. Ivan Grinišin, umirovljeni svećenik Ivan Traoha i rektor svetišta, mons. Antun Sente.

Pri kraju misnog slavlja o aktualnom stanju u Ukrajini govorio je Ukrajinac, o. Ivan Grinišin, koji je u Hrvatsku došao iz zapadne Ukrajine u proljeće 1991. godine, postavši student na filozofsko-teološkom studiju u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1997. godine te je nekoliko godina kasnije poslan u Hrvatsku da bude na raspolaganju grkokatoličkim vjernicima.

Na samom početku o. Ivan izrazio je riječi zahvale: ''Ovih dana proživljavam veliku zahvalnost prema svima vama dragim vjernicima, svećenicima, biskupima koji pomažete mojoj Ukrajini i mom ukrajinskom narodu. Ovih sam dana proživio ne samo prijateljstvo i dobrotu već i pravu ljubav vjernika o kojoj nam govori naš Gospodin 'da ljubimo jedni druge'. To ovih dana snažno proživljavam. To mi daje snagu, a uvjeren sam i svim mojim Ukrajincima. Stoga iskreno zahvaljujem u osobno i uime svoga ukrajinskog naroda i cijele Ukrajine dragom hrvatskom narodu''.

O. Ivan dolazi iz zapadnog dijela Ukrajine, iz mjesta Bogoročani, nedaleko od grada Ivano-Frankivsk, gdje mu još uvijek živi sedamdesetogodišnja majka. Premda u ovom trenutku na tom području nema ratnih djelovanja, ostao je u sjećanju prvi dan napada Rusije na Ukrajinu, kada su snažno osjetili bombardiranje zračne luke udaljene 17 kilometara. Ivanov brat, svećenik koji vrši službu vojnog kapelana, sada zajedno s ukrajinskim vojnicima sudjeluje u obrani Ukrajine, točnije u obrani Kijeva i Harkiva. U redovitoj komunikaciji s bratom saznao je da je grad Schastia ruska vojska sravnila sa zemljom. Promatrajući ratne strahote u svojoj domovini, ovih su mu dana snažno navrla sjećanja na ratne strahote, osobito uplakane majke i djeca, koje je gledao tijekom Domovinskog rata kada je studirao u Zagrebu, kazao je o. Ivan. Ono što je sada najpotrebnije Ukrajini jest molitva. Moj ukrajinski narod, odnosno moji ljudi u Ukrajini, često mi svjedoče da se puno mole te da upravo u snazi molitve prepoznaju svojevrsno čudo da bačene rakete ne eksplodiraju. Ostaju zabijene u zemlji neeksplodirane. Ljudi vjeruju u snagu molitve, stoga često prebiru zrnca krunice, rekao je o. Ivan.

Što se tiče konkretne pomoći, Hrvatska je već sada učinila jako puno. Ponajprije Caritas, zatim Hrvatska vlada, već su puno učinili. Do sada su već pristigle pojedine izbjeglice koje su zbrinute, jer to su osobe koje u Hrvatskoj imaju članove svoje obitelji ili prijatelje. Jučer sam posjetio prihvatni centar u motelu Plitvice i tamo vidio tridesetak žena i djece iz Ukrajine. Razumljivo je da sam vidio zabrinutost. Ali, nadamo se da će biti bolje, zaključio je o. Ivan.

Načine za konkretnu pomoć Ukrajini možete potražiti na stranicama Hrvatskog Caritasa.