“Budite uporni u ostvarivanju svojih snova i ne odustajte”

Petar Vukmirović je mladić koji dolazi iz Siska. Sam njegov dolazak na svijet obilježen je borbom za goli život. Uslijed komplikacija za vrijeme poroda, Petar je izgubio mnogo kisika jer mu se pupčana vrpca omotala oko vrata. Na sreću, tu borbu je dobio, ali uz brojne posljedice. Dijagnosticirana mu je lijeva hemipareza, odnosno pri rođenju mu je oštećena desna strana mozga, što se motorički odrazilo na lijevu stranu tijela. Primarno mu je oštećena fina motorika lijeve ruke jer su se stvari koje su vezane uz donje ekstremitete, noge i tetive, mogle “ispraviti” jedino određenim operativnim zahvatima. Dosad je Petar imao ukupno pet operacija, a njegova životna borba traje i dalje.

U ranoj mladosti i adolescenciji susreo se s mnogim predrasudama, čudnim pogledima ljudi, krivim percepcijama okoline, nerijetko omalovažavanjima i nerazumijevanjima. Međutim, sve je to nadišao čvrstom snagom volje i odlučnosti – odlučio je biti uporan i dalje se boriti.

Svjedoči kako je nakon završetka srednje škole pauzirao godinu dana jer je morao obaviti zadnji operativni zahvat te je nakon rehabilitacije upisao stručno osposobljavanje za samostalnog knjigovođu. K tome, uz dosta truda i muke, položio je i vozački ispit. 

– Moje je studiranje započelo godinu dana nakon završetka srednje škole i tu sam se pronašao u socijalnoj pedagogiji jer sam kao osoba s invaliditetom želio pronaći fakultet i nastaviti obrazovanje s ciljem kako bih mogao društvu vratiti ono što su određene osobe, fizioterapeuti, kineziolozi, ortopedi u mene ulagali svoje vrijeme i pokušavali da ja odrastanjem postanem što samostalnija osoba – ispričao nam je Petar.

Objasnio je i koji je bio njegov cilj, odnosno što ga je pokretalo.

– Želio sam kroz svoje osobno iskustvo pokazati drugima što se sve može s mojom dijagnozom učiniti, odnosno koliko se primarna kvaliteta života može poboljšati. Da, sigurno je stupanj mojeg invaliditeta imao veliki utjecaj na odabir fakulteta, jer tjelesna ograničenja nerijetko sa sobom nose i razne psihičke posljedice. U biti, mislim da svi nosimo neke traume iz djetinjstva.

Nakon diplomiranja Petar se susreo s novim poteškoćama pri pronalasku staža koji je morao odraditi. Kad bi i bio pozvan na razgovor, nije imao osjećaj kako je ravnopravan s ostalim kandidatima.

– Imali bismo selekcijski postupak koji je sigurno za mene, kao osobu s invaliditetom, bio otežan jer vas ljudi u startu okarakteriziraju kao da nešto ne možete i tu je nama osobama s invaliditetom veliki problem pronalaska najprije staža, a onda i posla. Konstantna stigmatizacija, mogu to i tako definirati.

Ipak, nakon dugog razdoblja portage za stažiranjem, Petar je uspio u svome naumu. Nakon toga promijenio je nekoliko poslova. Nigdje se nije dugo zadržao, a priča o nerazumijevanju i etiketiranju, kao nekoga tko nije sposoban određene stvari odraditi, nastavila se. Trenutačno radi u jednom kontakt-centru specijalne bolnice, ali i dalje ne odustaje u traženju zaposlenja u struci. 

Na kraju razgovora uputio je poruku svim mladima koji muku muče s pronalaskom zaposlenja, što je u današnjem vremenu jedan od gorućih problema.

– Budite uporni u ostvarivanju svojih snova. Ne samo zbog toga što se upornost cijeni i prije dolazite do rezultata nego zato što za sve ono što radimo mora postojati mogućnost napretka. Povećavajte svoje kompetencije, znanja, vještine kako biste u isto vrijeme bili adekvatni na tržištu rada, gdje se svakim danom sve više povećavaju zahtjevi poslodavaca prema radnicima, te da nađete aktivnost u danu koja će vam biti odmak od stresa koji svakodnevno proživljavamo. Kroza sve te aktivnosti rastemo i razvijamo se kao mlade osobe koje će u budućnosti biti potencijalni roditelji. Ako ja to mogu, kao osoba s invaliditetom, onda to možete i vi.

Tako govori Petar, nasmijani mladić velikoga srca, koji je, unatoč osobnim problemima i poteškoćama, uvijek tu za druge.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.