Diskriminira li Crkva osobe istospolne orijentacije u vezi s pitanjima braka?
Ponudili smo odgovor u skladu s učenjem izloženim u crkvenim dokumentima.
U svijetu kojemu su usta puna raznih zahtjeva i prava, možemo čuti i onaj govor kako Crkva diskriminira osobe istospolne orijentacije. Ova teza nerijetko dolazi zajedno s tvrdnjom kako se ne poštuju prava populacije istospolne orijentacije i slično. U daljnjem tekstu pokušat ćemo ponuditi jasan, nedvosmislen i konkretan odgovor na pitanje postavljeno u naslovu.
Za početak, valja nam utvrditi pojmove, prije svega, pojam braka. Brak je intimna, isključiva, nerazrješiva zajednica života i ljubavi u koju ulaze muškarac i žena po nacrtu Stvoritelja usmjerena k njihovu vlastitu dobru te k rađanju i odgajanju potomstva; taj je savez između krštenih osoba Krist Gospodin uzdigao na dostojanstvo sakramenta (Gaudium et spes (GS) – Radost i nada, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Drugi vatikanski koncil: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 20087. 48 i Zakonik kanonskog prava (ZKP), Glas koncila, Zagreb, 1996. 1055).
Iz ove definicije valja nam izdvojiti nekoliko ključnih pojmova:
• intimna - zajednica života i ljubavi - najintimnija, više i od svakog prijateljstva;
• isključiva – isključuje intimno sjedinjenje s drugim osobama;
• nerazrješiva – supružnici ulaze u zajednicu pred Bogom, a ona je kao takva nerazrješiva;
• muškarac i žena – komplementarnost spolova (muško i žensko se nadopunjuju);
• usmjerena k vlastitu dobru supružnika – na čovjekovo obogaćenje i spasenje;
• rađanje i odgajanje potomstva – sudjelovanje u Božjem stvaralačkom činu, otvorena životu;
• savez – sveti ugovor Boga i čovjeka;
• sakrament – vidljivi znak sjedinjenja Boga i čovjeka.
Nakon što smo ustvrdili što je zaista brak, vidjet ćemo koje od ovih uvjeta zadovoljava istospolna zajednica, odnosno navest ćemo manjkavosti takve zajednice. Prvenstveno, u istospolnoj zajednici nedostaje komplementarnosti (razlike u spolovima), zbog čega nedostaje i druga sastavnica koja se tiče rađanja potomstva (misli se na naravno rađanje). Netko će možda reći kako postoje besplodni brakovi u kojima supružnici ne mogu imati djece. To je već jedno drugo pitanje koje može biti genetski uvjetovano ili prouzrokovano nekom bolešću ili traumom. Kad govorimo o istospolnim zajednicama, one su u startu sve predistinirane neplodnošću, a takvi odnosi uvijek su i isključivo sterilni te iz njih ne može nastati život. U tom smislu, istospolne zajednice zatvorene su životu, što je još jedan nepremostivi minus.
Posebnu kategoriju predstavljaju istospolni čini koji su također nespojivi s institucijom braka, ali i s moralnim naukom Crkve. Tako o njima Katekizam Katoličke crkve (KKC) govori sljedeće:
''Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su 'čini homoseksualni u sebi neuredni'. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni" (2357).
Odakle onda proizlazi opravdanost zahtjeva za brak istospolnih parova? Radi se, naime, o temeljnom nepoznavanju toga što brak jest i što je zapravo pravo. Zaboravlja se da, kako bi se neko pravo ostvarilo, za to moraju postojati određeni uvjeti. Svako pravo odnekle mora proizlaziti i imati temelj koji mu daje smisao. U vezi s pitanjem zahtjeva istospolnih parova za crkvenim priznavanjem braka, radi se o tome da se želja poistovjećuje s pravom, što nikako nije dobro. Istospolna zajednica, stoga, treba ostati u terminološkim gabaritima zajednice, bez ikakve primisli o diskriminaciji ili netrpeljivosti istospolnih osoba. Štoviše, ovako KKC govori o osobama istospolnih sklonosti:
"Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno približiti kršćanskom savršenstvu" (2359).
Da sažmemo sve izrečeno: Crkva NE DISKRIMINIRA osobe istospolne orijentacije i ne osuđuje ih, ali osuđuje njihov grješan način života, odnosno grijeh. Ako takve osobe imaju pretenzije biti članovi Katoličke crkve i ostati u njoj, valja im i živjeti u skladu s crkvenim naukom, što uostalom vrijedi i za svaku drugu osobu koja se izjašnjava vjernikom Katoličke crkve.
*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.