''Hvala mojoj obitelji na svemu''

Invaliditet nakon nesreće zasigurno nije nimalo lako prihvatiti. Ta nova stvarnost sa sobom nosi mnoge emocionalne izazove i čovjek se sam, bez drugih, teško može vratiti u normalan život. Marko je s nepunih 19 godina nakon automobilske nesreće sjeo u invalidska kolica iz kojih nikada više nije ustao. I dok su njegovi vršnjaci izlazili i vodili uobičajene živote, Marko je išao od liječnika do liječnika i vrijeme provodio na terapijama. Nije mu bilo lako, ali imao je tu sreću da je obitelj uvijek bila tu za njega.

Na početku, možete li nam ukratko reći kako ste se nosili s činjenicom da ste postali nepokretni nakon prometne nesreće sa svega 19 godina?

Naravno, hvala Vam što ste me pozvali. To je definitivno bio težak period u mom životu. Isprva sam osjetio šok, onda se tu nadovezala ljutnja, a bilo je i kraćih perioda beznađa. U depresiju nisam upao, ali bilo je dosta teških situacija. Prilagodba na život u invalidskim kolicima bila je izazovna, ali uz podršku svoje obitelji i prijatelja fizioterapeuta, kojeg ovim putem pozdravljam, naučio sam prihvatiti svoje novo stanje i pronaći načine kako da nastavim živjeti što normalnijim životom.

Obitelj Vam je bila izuzetno važna tijekom cijelog procesa rehabilitacije i oporavka. Kako su Vam prvenstveno roditelji, a zatim brat i sestra pomogli da se nosite s promjenama i izazovima koje ste morali prebroditi?

Moja obitelj je bila neizmjeran izvor podrške sve vrijeme. Pritom mislim na period od same nesreće pa sve do danas. Otac, majka, starija sestra i mlađi brat bili su uvijek uz mene. Oni su me naučili kako se nositi s fizičkim izazovima i pružili su mi svu moguću emocionalnu potporu. Bez njihove podrške ne znam što bi zaista bilo. Obitelj je toliko važna, ljudi moji, osjetio sam to na svome primjeru i Bogu sam zahvalan što ih imam uza sebe.

Sada jedno teško pitanje. Kako ste uspjeli pronaći motivaciju i svrhu u svome životu nakon nesreće? Postoji li nešto što Vas posebno nadahnjuje, a što biste željeli podijeliti sa svima nama?

Pronalaženje motivacije zasigurno nije bilo lako, posebice u ranim danima nakon prometne nesreće, ali postepeno sam shvatio da i dalje imam mnoge mogućnosti u životu, bez obzira na invaliditet. Morao sam prihvatiti stanje koje me je pogodilo: slomio sam kralježnicu i ostao paraliziran od struka na niže. To je to – moje činjenično stanje s kojim sam se morao suočiti i prihvatiti ga. A što me posebno nadahnjuje? Bog, vjera, molitva. Moja obitelj je religiozna, zajedno molimo, idemo u crkvu na svetu Misu. Sve mi je to davalo snagu da nastavim dalje. Također, usmjerio sam svoju pažnju na hobije i sve ono što me u životu veseli, kao što je pisanje, crtanje stripova i kuglanje. 

Na početku ste pozdravili svog prijatelja koji je ujedno i fizioterapeut. Možda nekoliko riječi o njemu?

Da, zove se Ante (moram to reći iako je rekao da mu ne spominjem ime, a ni njega). Bio mi je, uz obitelj, velika potpora i zajedno sa mnom prolazio je sve uspone i padove moga oporavka. Ante, hvala ti na svemu.

Za kraj, imate li možda neku poruku za sve osobe s invaliditetom? Možda ne samo za njih, nego i za sve one koji prolaze krizu bilo koje vrste u životu...

Uvijek gledajte prema budućnosti s optimizmom. Nemojte nikada odustati i ne bojte se prihvatiti pomoć onih koji vas vole. Ako imate obitelj, iz nje crpite snagu. Za vjernike je snaga molitve samo jedan dodatan plus. I opet ću reći: hvala mojoj obitelji na svemu. Bez njih ne bih mogao, stvarno ne bih. Čuvajte svoje roditelje, nemojte se svađati s braćom i sestrama, njegujte dobre odnose. Kad vas svi napuste, obitelj će biti tu za vas.

Hvala puno na ovom razgovoru.

Hvala Vama i pozdrav Laudato televiziji.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.