I oni su među nama
Cilj projekta „Vrijediš više“ je pokazati svakoj osobi s invaliditetom (bilo fizičkim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi.
Invalidnost je „stanje organizma pri kojem je trajno, potpuno ili djelomice smanjena sposobnost za rad i samostalan život, kao posljedica bolesti, ozljede ili prirođenog nedostatka, a to se stanje nikakvim postupcima liječenja ni rehabilitacije više ne može poboljšati“ (enciklopedija.hr). Nadalje, invalidnost može biti senzorna (kada su oštećeni vid, sluh ili govor), mentalna (psihički poremećaji), tjelesna (bolesti i ozljede mišićno-koštanog i živčanog sustava) i kombinirana.
Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (dalje: HZJZ) u Hrvatskoj je više od 624 tisuće osoba s invaliditetom, što čini 16% ukupnog stanovništva naše države. Pored toga, važno je zamijetiti negativan trend u posljednje tri godine, odnosno povećanje broja osoba s invaliditetom za čak 3,6%. Kako navodi HZJZ, invalidnost je globalni problem, koji je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan u izvjesnoj mjeri invalid .
Da, oni su itekako među nama - živi ljudi, osobe od krvi i mesa, baš kao ti i ja. Možda ih ponekad ne primjećujemo. Možda ih ne želimo primijetiti već okrećemo glavu na drugu stranu, jer sam pogled na osobu s invaliditetom u nama budi sažaljenje i neke čudne emocije. U pamet nam dolaze svakojake misli: Što ako se to meni dogodi? Neće valjda moje dijete biti invalid?! Jadan on, kako mu je teško u životu. Zašto se ona toliko muči, zašto živi?
Pored svega toga, društvo je nerijetko prepuno stereotipa, pa se ponekad osobe s invaliditetom prikazuju kao teret. Neki će reći da takvim osobama treba posebna prilagodba. Ne, upravo suprotno. Njima treba osigurati dostojanstven i normalan život kao i svakoj drugoj osobi. I ne, nisu teret, već obogaćuju svijet u kojem živimo. Neko reče kako je društvo jako onoliko koliko su jaki najslabiji među nama, te kako se veličina nekog društva ogleda u tome koliko je ono sposobno brinuti o najranjivijim pojedincima.
Vraćajući se na gore spomenuti postotak od 16% osoba s invaliditetom, posvijestimo si još jednu istinu: svatko od nas je vrijedan član društva, jedinstven i neponovljiv - osoba s imenom i prezimenom. Zbog toga, ne dopustimo da osobe s invaliditetom ikada budu gurnute na periferiju društva. Jer, ako nismo kadri pomoći onima u potrebi, tada smo zasigurno i sami osobe s invaliditetom - štoviše, imamo defekt - jer smo zatvorili svoja srca za bližnje.
