Kocka razara obitelji

Ovisnost o kocki sve učestalije razara današnje obitelji. Ako se problem na vrijeme ne uoči te ako se prekasno reagira, situacija se nerijetko zakomplicira do te mjere da uzrokuje poprilične komplikacije ne samo ovisniku, nego i njegovim bližnjima. Podaci danas potvrđuju kako, nažalost, pošast kocke utječe na skoro 500 tisuća ljudi u Hrvatskoj. 

O ovoj teškoj ovisnosti razgovarali smo u Izdvojenom s Matejom Grizelj Benussi, specijalisticom psihijatrije u Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu. Ona ističe kako problemu kocke ne smijemo pristupati previše paušalno kao da je riječ o nekom privremenom karakternom problemu. Treba mu pristupati ozbiljno i konkretno jer je riječ o teškoj bolesti i teškoj ovisnosti.  

"Ovisnost je bolest. I važno je da kažemo da to nije nečija slabost ili plod nečijieg slabog karaktera. Kockarska ovisnost je prava bolest kao i druge bolesti. Tim ljudima treba pomoć i trebamo ih liječiti. Naravno da nije svako kockanje nužno i ovisnost. To se razvije kod nekih ljudi koji kockaju, ne kod svih, ali kad se razvije, onda je riječ o vrlo ozbiljnoj bolesti kojoj treba ozbiljno pristupiti. Kako možemo prepoznati nekoga tko je ovisan o kockanju?

Možemo ga prepoznati onda kada kocka više nego što želi; ako kocka sve više i više; ako ulaže sve više novaca da bi dobio isti učinak; ako zanemaruje odnose... Često upravo članovi obitelji ističu kako je kockar nedostupan u svojoj glavi, kako nije prisutan u komunikaciji, u odnosima. Kockari puno vremena troše na kombinacije stoga je njihov misao prostor okupiran kockom. 

Kada se ovisnost razvije, onda se dešavaju i dugovi koji se 'love'. A da bi se pokrili dugovi, kod kockara se rađa žudnja pa opet ulažu da bi pokrili te dugove" – zaključuje Mateja Grizelj Benussi.

Cijela emisija dostupna je ovdje. 

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.